Velički učenici oduštevljeni obilaskom HRT-ovih studija
Obilazak HRT
(FOTO: HRT/ Screenshot)
- Dobro jutro djeco, dobrodošli na HRT, ja sam Nada, radim u komunikacijama i vodim naše goste koji svaki dan dolaze na HRT, rekla je učenicima.
Ovo je nastava medijske kulture. Na satu su učenici OŠ Ivan Goran Kovačić iz Velike.
Danas će proći hodnicima i studijima Hrvatske radio televizije.
Prvo - povijest. Hrvatska radio televizija jedna od najstarijih u Europi- radio je krenuo s emitiranje 1926., a televizija 1956. godine.
Sve što se snima, postoje dio naše povijesti. Zbog toga se u arhivi čuva više od milijun audio i video zapisa.
Neke su serije i filmovi spremljeni u posebnom hladnjaku, neki u sefu. Ostali su na policama.
Penjemo se na četvrti kat gdje je smješten Hrvatski radio. Učimo o tome kako se snima glas i zašto je važno da u studiju nema jeke.
- Ovaj hodnik koji smo došli, nije obični hodnik. To je zvukolov, taj hodnik i režija i prostor koji ne vidimo, čini omotač. Svaki studio je napravljen kao kutija u kutiji, objasnila je Nada.
Danas ćemo se nahodati. Zgrada na Prisavlju ima oko 44.000 četvornih metara te oko 32 km hodnika.
Iako još ne prate vijesti,studio su prepoznali.
Tisuće odjevnih predmeta u garderobi
Ima ovdje više od 100 tisuće odjevnih predmeta. Povijesnih i suvremenih, svečanih i dnevnih, raskošnih i jednostavnih. Nema čega nema.
Stižemo u studio u kojem se dnevno snima više emisija - od Dobrog jutra do Otvorenog, od dječjeg programa do emisije Kod nas doma u kojem je i ova reportaža. Upravo se pripremaju najave za emisiju Prizma.
U studiju je gužva jer iza onog što vidimo na ekranu stoje brojni profesionalci: novinari, urednici, snimatelji, redatelji, tehničari, scenografa. Nekima se najviše svidio posao kamermana.
- Škole dolaze na HRT. Nemamo neke povezane projekte, ali je povezano s nastavom. Prvenstveno, s nastavom hrvatskog jezika. Učenici u četvrtom razredu, uče film, snimanje, montiranje i sve povezano s tim, pojasnila jeIvana Glavaš.
Dojmovi učenika
- Mislila sam da je manji studio, da nema toliko puno kamera, rekla je Iris.
- Mislio sam da su zgrade manje i da nije toliko velika prostorija, kazao je Neo.
- Jako je drukčije, mislio sam da je sve jedna prostorija, dodao je Noa.
Oni mene uvijek opuste i oporave. Kad me boli glava, kad me boli bubreg, oni me izvuku, tako da ja nisam nikad umorna od djece, zaključila je Nada.
izvor: hrt.hr
