25.7.2021. | 15:10
034 portal
Pregleda: 14599
(FOTO: 034 portal)
Nedavno smo zaprimili pritužbu stanovnika Završja koji nam se požalio na obrt „Javni prijevoz i trgovinu Banožić“ koja kao svoju primarnu djelatnost ističe prodaju i dostavu pijeska te agregata, kao i građevinskog materijala.
-Problem je na glavnoj cesti, kamioni staju i vrše istovar robe bez da vozači pogledaju oko sebe. Svakodnevno strepimo da kamioni ne udare nekog od odraslih, ili djece te ih zato i ne puštamo bez nadzora. Također, veliki problem je i pijesak, odnosno prašina koja se stvara prilikom istovara. Te čestice prašine ozbiljna su ugroza za zdravlje i veliki zdravstveni problem.
Dodatan problem je što se obrt Banožić proširio na još jednu parcelu, koja je bila predviđena za polje te se i tu istovara građevinski materijal i pijesak što stvara još dodatne prašine, ali i buke. Naime, iako je radno vrijeme obrta od 7.30.- 15 sati, istovar se vrši van radnog vremena, često oko 23 sata. To je nepodnošljiva buka koja smeta u kasnim večernjim satima- ističe naš čitatelj pa dodaje da nam se obraća jer su pojedini mještani Završja već izgubili nadu da će se išta riješiti budući da su prijašnji pokušaji razgovora znali završiti i fizičkim nasrtajem lopatom od strane jednog zaposlenika obrta Banožić na ljude koji su s njim pokušali razgovarati.
O cjelokupnoj situaciji i problematici istog, zatražili smo i očitovanje obrta „Javni prijevoz i trgovinu Banožić“. Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
Poštovani,
hvala Vam što ste mi se obratili sa željom da čujete i moj odgovor na pritužbe susjeda.
Naš posao, koji je predmet pritužbi, pokrenuli smo 2002. g. kao obrt, u vlasništvu mog supruga koji je preminuo 2008.g., a ja sam preuzela obrt i nastavila raditi. Nisam plakala, tužila se na sudbinu, niti tražila pomoć od susjeda zato što sam ostala udovica s troje djece. A 2008.g. je bila jako teška, i ta kriza nas je skoro zatvorila. Jedno vrijeme sam radila dva posla, jer se samo od obrta nije moglo normalno živjeti.
Danas, kada taj obrt dobro radi, i kad smo zbog zahtjeva tržišta (kupaca) bili primorani proširiti asortiman robe ili zatvoriti, smetamo susjedima.
I ja sam toga svjesna, da ovakav način rada, sa strojevima koji stvaraju buku i dižu prašinu, nije prihvatljiv u okruženju gdje su obiteljske kuće u blizini. Jedini način da se to riješi jest da se mi moramo preseliti na neko drugo mjesto. Zasad imamo u vidu dvije lokacije, ali ništa od toga se neće riješiti preko noći, tako da ćemo tu ostati još neko vrijeme.
Jedino što ja mogu napraviti sada je da zabranim istovar pijeska nakon 15 sati, kada završava naše radno vrijeme. Isto tako, mogu upozoriti svoje vozače koji voze kamione za dostavu, da dodatno pripaze na djecu koja prolaze pločnikom ili ulicom.
Zatim prašina koja ugrožava zdravlje - prašine ima, možda malo više nego da je tu samo obiteljska kuća, ali to je obična prašina, nismo mi cementara. Pretpostavljam da čitatelj misli na alergije na kućnu prašinu i grinje, rekla bih da to nije isto.
A čestica koja je predviđena za njivu i na kojoj je sada pijesak, ta čestica ima svog vlasnika koji ima pravo odlučivati što će s njom napraviti, i to ne treba biti briga njegovih susjeda.
To da je moj zaposlenik nekome prijetio lopatom dosad nisam čula niti mi se netko na njega tužio. Budući da nisam bila prisutna niti svjedočila nečem takvom, ne mogu o tome ništa reći.
I još jedno upozorenje za roditelje: vaša djeca dolaze svako popodne i večer, kada završi radno vrijeme, te se penju po paletema kocke, betonskim cijevima, i voze slalom biciklima između naslagane robe, koriste ih kao igralište, što je puno opasnije od kamiona koji izlazi iz dvorišta.
Ako nije ograđeno, ne znači da mogu ulaziti kako se sjete. A djeca tu dolaze već nekoliko godina, to je uobičajeno sastajalište, igraju nogomet i gađaju se kamenjem. Prije nekoliko godina polupali su sve prozore na kući. Sada se na prozoru nađu otisci od lopte i ostaci lubenice, što je svakako bolje od kamenja.
Ako se oni tu popodne sastaju i igraju na cesti, meni ne smeta, samo neka se ne penju po paletama robe (koje su naslagane po tri ili četiri jedna na drugu) jer je to za njih opasno. A sva djeca ispod 18 godina su odgovornost njihovih roditelja.
Vesna Banožić
Iskreno se nadamo da će nakon objave ovog članka obje strane naći rješenje za svoje probleme.