OVO NE MOŽE BITI SLUČAJNO! Sad je sve jasno! Plenkovićeva vlada raskrinkana! Otkriveno za koga rade
Andrej Plenković
(FOTO: Ivica Janković)
Bez previše pompe, i prilično diskretno Vlada je prije nekoliko dana na sjednici donijela odluku o prenošenju dviju koncesija za crpljenje voda s Jamnice na Jamnicu plus, i to pod istim uvjetima pod kojima su koncesije dodijeljenje Jamnici, zanimljivo Jamnica plus u sastavu je Fortenova grupe koja je pak u vlasništvu ruskih bankara. Tom odlukom, Vlada je zapravo prenijela koncesije za crpljenje termalnih voda iz bušotine Sveta Jana te za crpljenje mineralnih voda iz bunara Pisarovina. Nije zgoreg napomenuti, kako je odluka došla paralelno s napetostima i previranjima koja traju oko prijenosa koncesija na zemljišta, nekadašnjih Agrokorovih kompanija na zrcalne tvrtke Fortenova grupe. Inače, dvadesetak načelnika i gradonačelnika iz Slavonije ustalo je na noge protiv automatskog prijenosa koncesija na zrcalne tvrtke iz bivšeg koncerna Agrokor, a slavonske lokalne dužnosnika podržala je i Hrvatska udruga poljoprivrednika iz koje su najavili da će ukoliko dođe do prijenosa, podnijeti kaznene prijave protvi djelatnika i dužnosnika Ministarstva poljoprivrede te protiv onih koji će potpisati ugovore o prijenosu koncesija. Zanimljiv osvrt na ova zbivanja u razgovoru za N1 televiziju iznio je i profesor sa zagrebačkog Pravnog fakulteta Josip Kregar koji je konstatirao kako je vidljivo da se radi o interesu firme i vlasnika, a ne o interesu lokalne zajednice i Republike Hrvatske, ujedno, profesor smatra da su se postigli uvjeti za raskidanje koncesija, jer nekadašnje Agrokorove kompanije nisu podmirivale troškove. “Što je u tome interes Hrvatske? Prodati i nacionalno dobro nakon što je prodano poduzeće? Stvaranje zrcalnih kompanija ne može se shvatiti tako da će naslijediti dobitak, a ne i obveze ranijih firmi”, konstatirao je Kregar, dodajući da bi Sabor u ovom slučaju trebao definirati javni interes, a po njemu Fortenova grupa u slučaju koncesija nema jaku poziciju i položaj. Podsjetio je i kako su koncesije regulirane europskim direktivama.
“Ako su nezadovoljni, neka se žale europskim institucijama, ali oni to neće, jer znaju da je u ovim stvarima presudan nacionalni interes. Svi su izgledi da će jedinice lokalne samouprave odbijati takve ugovore, jer im to šteti. Radi se o zemlji, u Vinkovcima nije nebitno pitanje tko će dobiti velike komplekse nekadašnjih kombinata. Tu će se vjerojatno otvarati i elaborati u kojima je bilo puno obećavanja da će koncesija ovo ili ono promijeniti. Bit će puno sporova i na prvom mjestu bi trebali postaviti uvjete”, rekao je Kregar dotaknuvši se i slučaja Jamnice, čije bogatstvo nije ni sama voda, niti koncesija već i tržišni položaj, ali i dugogodišnji napor da se od banalne stvari crpljenja vode iz zemlje stvori prvoklasni brend. Važno je znati i da je ugovor o koncesiji administrativan te se može mijenjati, ali ne tako da se jednostrano promijene uvijeti. “Jednostrana promjena dolazi u obzir i predviđena je zakonom, ali sa strane onoga tko daje koncesiju, on je gazda. Hrvatska se ne smije iz takve pozicije izvući, mi moramo zadržati poziciju onoga tko kroz koncesiju ostvaruje određeni ekonomski dobitak. Ono što je bitno je ono što piše u tim ugovorima, a mi to ne znamo. Ugovori su sklapani na način da se rješavao neki drugi spor. Oni su se tretirali kao nešto što nije pitanje javnosti ili medija, ali postat će, jer se radi o velikim vrijednostima. To je otvoreno političko pitanje i javnost treba znati, i mi bismo trebali dobiti te ugovore na uvid”, izjavio je Kregar, dok u Slavoniji istovremeno traje ozbiljen bunt, a lokalni dužnosnici u neformalnim razgovorima potvrđuju da su pod nevjerojatnim pritiskom jer ih se tjera da potpisom omoguće da zemlja koja je pripadala Agrokoru, i to za vrlo niske iznose, sada prijeđe u ruske ruke.
Javno su svoj stav na tu temu u više navrata izložili brojni dužnosnici, a jedan od njih je i vinkovački gradski vijećnik Darko Posarić koji je poručio da je riječ o odluci koja je štetna, kriva i pogrešna za Slavoniju te za istu njeće diću ruku. Njegov stav dijeli i načelnik Općine Bilje Željko Cickaj. ”Zanima nas sudbina Belja, onaj tko bude upravljao Beljem upravlja životom na ovom području”, istaknuo je Cickaj u razgovoru za javnu televiziju. I među ostalim lokalnim dužnosnicima iz toga kraja kazuje se kako su udruženi u borbi za Slavoniju i Baranju te da se bore protiv onih koji su državnu zemlju dali na korištenje tvrtkama Ivice Todorića za sitniš da bi ih sada predali u strane, mahom ruske ruke i to kroz anekse, dodatke na postojeće ugovore. Biljsko općinsko vijeće primjerice odlučilo je da anekse neće potpisati.
”Ako smo nešto naučili u iskustvu INA-e i to preveli na ovo ovdje, ta zemlja će ostati, ali će ljudi otići, neće imati perspektivu. Ako nam je to u interesu, ne znam, meni nije. Ja sam se ovdje rodio, ovdje želim dovršiti svoj život”, oštar je načelnic Cickaj, a potporu je dobio i od HDZ-ova kolege Ante Vukoje načelnika općine Darda. Ono što lokalnim dužnosnicima iz Slavonije stvara dodatnu konfuziju među ostalim jest i pitanje zašto oni sada imaju ključnu ulogu u prijenosu koncesija, budući da su ugovore u ime Vlade prije potpisivali ministri.
Podsjetimo, prvotno je izgladan Lex Agrokor temeljem kojega se osiguravao financijski oporavak tvrtkama u sastavu Agrokora, nedugo potom potpisana je nagodba, a osnivaju se i zrcalne tvrtke na koje se prenosi sva imovina starih tvrtki, a to je uključivalo i koncesije na zemljišta, da bi se to realiziralo donesen je i novi Zakon o koncesijama koji je ovaj oblik transfera i dopustio, dok se istodobno Zakonom o poljoprivrednim zemljištima prijepis koncesija na zrcalne tvrtke i omogućio, no za taj prijenos bilo je potrebno potpisati aneks postojećeg ugovora, kojega sklapaju jedinice lokalne samouprave, uz dozvolu ministarstva, što je izazvalo lavinu negativnih reakcija među lokalnim dužnosnicima koji su u nezahvalnoj situaciji jer svojim potpisom donose odluku o vrlo bitnoj stvari. U djelu lokalnih sredina postoji sumnja da je na dogovorima vladajućih, s novim ruskim vlasnicima obećano da će sva zemlja pripasti njima te da je pritisak koji se na njih vrši dio dogovora iz kojeg se Vlada sada ne može izvući.
Zanimljivo je u tom kontekstu promotriti i stajalište HDZ-ova buntovnog vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave, koji je također za javnu televiziju progovorio o pravnoj dvojbi. Nije mu jasno može li se s bez natječaja uopće produžiti ugovor jer je Vupik u njegovom gradu dobio na raspolaganje 2000 hektara, a sada bi se koncesija trebala prenijeti na Vupik plus. ”Mislim da smo dobili nekakav dokument gdje se tumači da je pravno valjano, da je to u redu. Dok ne dobijemo od mjerodavnih, a mjerodavni je DORH, ja apsolutno ne mogu… Moram se staviti u kontekst da ako stvar krene nizbrdo i ako se krene potezati po sudovima ne mogu reći da mi je tajnik u ministarstvu ili sam ministar mi je rekao da je to legalno“, poručio je Penava. Ovom problematikom bavili su se i u Provjerenom te došli do dokumenta kojega potpisuje zamjenik glavnog državnog odvjetnika Boris Koketi, a on pak u njemu obavještava saborski Odbor za poljoprivredu da se sklapanje aneksa ugovora ne smatra raspolaganjem imovine, već je stvar tehničke prirode. Inače, Agrokorove tvrtke raspolažu sa oko 30 tisuća hektara državnog zemljišta, a koncesije su im uglavnom dodjeljenje na period od 30 do 40 godina i to po cijenama od svega nekoliko stotina kuna u nekim baranjskim općinama te do oko tisuću kuna u Slavoniji. Da ništa u priči oko Slavonije nije slučajno svojedobno je tvrdio i demograf Stjepan Šterc. ”Slavonija se ne prazni slučajno”, pisao je u jednoj od svojih kolumni za naš portal objašnjavajući pozadinu svojega stava.
”Slavonija se neće moći revitalizirati domicilnom populacijom. Ona se mora revitalizirati useljavanjem. Ako se želi revitalizacija, uz zadržavanje slavonskog identiteta, onda se treba krenuti prema vlastitom iseljeništvu. Slavonija je žitnica Europe, tako smo tepali sami sebi. Međutim, naravno da se u toj varijanti, obzirom da se radi o prostoru koji je čist, nezagađen, nema pesticida, da ga se želi kontrolirati. To je moja pretpostavka, kad se nešto događa dugo, onda je pretpostavka da to nije slučajno. Stvar je u procesima, koji su refleksija onoga što se radi. Ono što se događa jest da Hrvatska nema definiran proces revitalizacije nijedne sredine. Ono što se događa na otocima može biti za primjer Hrvatske. Primjerice, Vis izravno iz proračuna izdvaja sredstva djeci do 15 godina, koja mjesečno dobivaju 1200 kuna. Smanjili su cijenu vrtića, komunalnu naknadu za obitelji s djecom i slično”, rekao je Šterc u jednom od razgovora za naš portal, a njegove riječi potvrđuju se na žalost iz mjeseca u mjesec. Kada se o Slavoniji govori jedan od ključnih problema je i demografija svoj glas na tu temu dizao je i doktor Tade Jurić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta pozivajući se na istraživanje koje je proveo na uzorku od 1200 ispitanika i iseljenih u Njemačku. ”Na djelu je destrukcija svih sustava koji čine jednu državu, u isto vrijeme čak 79 posto iseljenih Hrvata iznimno je zadovoljno ‘novim životom’ u Njemačkoj, a njih 88,5 posto nije požalilo što se odselilo”, upozorio je Jurić koji je u svojem istraživanju upozorio i na jasnu vezu političke etike, slabih institucija i iseljavanja, jer najveći broj iseljenika kao razloge migracije ističe ekonomske okolnosti u inozemstvu, ali ne i nezaposlenost u domovini, bolji uvjeti rada jedan su od razloga za iseljenje, a bitnu ulogu igraju i društveno, politički motivi.
.
