Blagoslov novouređene samostanske zgrade sestara milosrdnica u Požegi
19.4.2024. | 10:26
Požeška biskupija
Pregleda: 1357
Blagoslov
(FOTO: Požeška biskupija)
Biskup Antun Škvorčević predvodio je 18. travnja 2024. u Požegi slavlje blagoslova novouređene biskupijske kuće, u kojoj je do 2020. godine djelovao Caritas Požeške biskupije, a koja je nedavno predana sestrama milosrdnicama da se u nju smjesti samostan sv. Josipa. 
Naime, sestre milosrdnice Provincije Bezgrješnog začeća BDM u Zagrebu prodale su Požeškoj biskupiji zgradu svoga požeškog samostana sv. Josipa, koju su izgradili isusovci početkom 18. stoljeća za svoju gimnaziju, a koja im je s obzirom na sve manji broj sestara postala prevelika i preskupa za održavanje. Dosadašnju samostansku zgradu Biskupija preuređuje za svoje odgojno-obrazovne potrebe, prvenstveno za katolički Dječji vrtić Sv. Leopolda Mandića, a sestrama koje djeluju u Požegi dala je na raspolaganje spomenutu biskupijsku kuću za njihovo stanovanje.
Uvodeći u slavlje blagoslova, biskup Antun je rekao sestrama kako su se ovom seobom preselile iz jednog zdanja u drugo, prostorno prikladnije za njihove potrebe. Istaknuo je da se prikladnost nekog prostora zapravo očituje po onome što netko živi i nosi u svom srcu. U njem se događa prava seoba koja nas prenosi do neba i Božju prisutnost do nas. Potaknuo ih je da ovim blagoslovom zamole Gospodina neka im pomogne u novom zdanju živjeti blizinu s njime i međusobno. Na temelju naviještene Božje riječi iz Poslanice Hebrejima, biskup Antun je u prigodnoj homiliji podsjetio kako je ova Poslanica zapravo prvokršćanska homilija, model na koji način bi trebalo čitati i meditirati Božju riječ. Spomenuo je da je naviještena Božja riječ izuzetno snažna po imperativima kojima nas upućuje što trebamo činiti da bi ova kuća-zgrada, postala dom-samostan. Podsjetio je sestre kako su kuće zidovi, a hoće li oni biti dom ne ovisi o tome kako smo ih uredili, nego o odnosu onih koji u njima žive ponajprije prema Bogu, a onda i jednih prema drugima. Hoće li novouređeni zidovi biti njihov samostanski dom ovisi ponajprije o onome što će one živjeti i nositi u svojim srcima za Boga i jedne prema drugima. Zamolio je Gospodina da njihova srca ispuni plemenitošću, dobrotom i ljubavlju, koje će dijeliti jedne s drugima, živeći vjernost zavjetima poslušnosti, siromaštva i čistoće.
Potom je biskup obišao prostore novouređene kuće, poškropio ih blagoslovljenom vodom, podsjetivši sestre što su postale po vodi svetog krštenja. Na kraju im je zahvalio za požrtvovnost kojom sudjeluju u pastoralnom poslanju požeške mjesne Crkve.
