Zdravko Ronko o Požegi, gradonačelniku, županici, biskupu...
(FOTO: 24sata)
Nakon više pokušaja tijekom prošle i ove godine, konačno, privoljeli smo bivšeg dugogodišnjeg požeškog političara: gradonačelnika, župana i saborskog zastupnika - nakon 51 godine radnog staža politički samoumirovljenog - Zdravka Ronka (73) na razgovor kako bismo dobili njegovu ocjenu trenutačne društveno političke situacije u Požegi.
Budući da ste godinama bili politički lider Požege i Požeško slavonske županije; budući da Vas i prijatelji i suparnici uvažavaju kao čovjeka koji je obilježio jednu dionicu povijesti slavonske Atene - kako Požežani vole tepati svome gradu; budući da se više ne bavite operativnom politikom, nema prikladnije osobe za recenziranje aktualnih politika i političara Zlatne doline.
Dakako, neću uspoređivati moj način rada i rezultate s onima koji su došli nakon mog 12-godišnjeg mandata, jer to se ni ne može, a niti se i ima što za uspoređivati, tek, reći ću kako je nakon mog odlaska, posljednjih 10 godina, Požega ne samo devastirana, ne samo da je umorna i sumorna, nego je razorena, osiromašena, kako u materijalnom tako i u duhovnom smislu.
Oni koji su došli poslije mene zahvaljujući svojim bajnim, mednim i ispraznim obećanjima, obmanuli su Požežane i u Požegi načinili pustoš, a džepove u samo tih par godina nakrcali vilama, stanovima, vikendicama, automobilima, provodima…
Zatrli su onu ljepotu i radost življenja i iskazivanje empatije - za djecu, socijalno ugrožene, bolesne i osobe starije životne dobi, dakako i mlade. Sjetimo se samo obećanja od 200 stipendija koje spadnu na desetak, da ne nabrajam dalje.
Zatrli su stvaralaštvo, umjetnost i kulturu, protjerali i Umjetničku akademiju koja jeimala sjedište u Osijeku, ali i široku lepezu djelovanja i stvaranja tu, ovdje u Slavonskoj Ateni… Institut za migracije i narodnosti…
Zatrli su onaj zamah i entuzijazam u uređenosti i umivenosti grada – od reda, čistoće, uređenosti nogostupa, ulica i pročelja, posebno povijesnih građevina, dječjih igrališta, spomeničke baštine, pa do zelenih površina, rekonstrukcije i iznalaženja novih rješenja u prometnoj infrastrukturi za kojima Požega vapi…
Zatrli su rad sportskih udruga na uštrb uhljebljivanja zaslužnih u famoznu, kako to samo gordo zvuči, Javnu ustanovu za održavanje sportskih objekata. Istina Bog, sad kad su dogurali cara do duvara, idu s njom u likvidaciju ali brate sporo i oprezno jer „zaslužniku" treba još koji mjesec, po radi veće osnovice za mirovinu, 'bem ti sport…
Zatrli su niz programa, od natkrivenog bazena s gotovim projektom i modelom financiranja, osiguranom stalnom, sigurnom i jeftinom toplinskom energijom, pa sve do idiotski nasilno prekinutog ugovora, i to usred izvođenja radova, na obnovi i uspostavi prometovanja pruge Čaglin - Našice. S našim učešćem od svega 700 tisuća kuna, osigurali smo angažman HŽ-Infrastrukture od 216 milijuna kuna kako bi naši studenti koji studiraju na Osječkom fakultetu, bolesni sugrađani koji moraju koristiti Osječke bolničke usluge te radni ljudi koji idu tamo poradi obavljanja svojih poslova i zadaća, imali normalan pristup Osijeku.
No, oni se nisu obazirali na štetu, trebalo je samo zatrti ono što je napravio prethodnik sa svojom ekipom. Vidite, tijekom 2013. godine imali smo s Hrvatskim cestama, Hrvatskim vodama i našom Tekijom dogovorenu rekonstrukciju ulica Jagodnjaka, Hrvatskih branitelja i Mlinske ulice i, evo nakon 10 godina, još su na čekanju…
A moje projekte, koji su već bili dobrano odmakli ili bili u završnoj fazi, pa nisu mogli zatrti, prisvajali bi, prežvakavali ne imajući izbora nego dovršiti: od Trga sv. Terezije, (dakako, ne na način na koji su to učinili ) pa do Gradske knjižnice, Sportske dvorane (muljanje nije bilo projektirano) i nešto manje kod Muzeja. Jest da su izgradili Poduzetnički inkubator i uredili po neku ulicu, ali je i činjenica, da ipak nisu kao ova aktualna postava, išli s lopatom i kantom asfalta na cestu.
Ono što su, na žalost, činili i čime su pronijeli glas Požege jest uludo i bezvezno spiskano ogromno kreditno zaduženje, mlaćenje novinara u Uredu gradonačelnika, zakonitih supruga što zbog neposluha, što zbog ljubavnica, pronevjera i kleveta, sudskih postupaka, istraga DORH-a, USKOK-a, pa i po prespavanim noćima u 'apsu' požeške policije.
I sad, već kao umirovljenik, ali uvijek i homo politikus, pun htijenja i vjere u bolje, poštenije, pravednije, pristojnije i napokon uz uvažavanje Požege i Požežana, iščekivao sam izlazak na teren i ove nove treće, obećavajuće postave.
No kako su me tek ti prav' razočarali. Još sam u šoku. Za njih građani ne postoje. Kao ni gradske ustanove. Postoje samo oni koji su ovu gradsku upravu, u ovih šest mjeseci, još više srozali i napunili s nesposobnim, nekompetentnim i paradnim zaslužnicima, ili zaslužnicama, svejedno.
Grad se raspada, u očajnom je stanju, a što se tiče građana ne rješava se gotovo ništa od njihovih materijalnih, socijalnih i inih drugih, posebno komunalnih im potreba. Od građana se bježi, njih se ne prima, s njima nema kontakta, ograđuju se visokim plotovima, a sve pod izlikom Corone koja posta sinonim za sve: za nerad, za nesposobnost i javašluk. Jedino što možemo vidjeti na djelu je istančan sluh za pazar i trgovanje.
Tijekom izlaganja nisam Vas prekidao potpitanjima, mada ste govorili dosta načelno. Vaši politički protivnici bi kazali „paušalno". Zbog toga, molim Vas istaknite nekoliko primjera koji ukazuju na posljedice načina upravljanja Gradom kako ste ga opisali.
Pa evo, najsvježije što mi pada na pamet je zgrada Gradskog muzeja. Gradonačelnik (prof.dr.sc. Željko Glavić op.a.) već duže priprema javnost, eto, za nužnost kupovine tamo nekih 39 četvornih metara od Frizera, jer da bi tad mogao dobiti 30-tak milijuna kuna iz EU-fondova. Samo što to nije istina. Prava istina je nešto drugo!
Istina je, da je klika koja je drmala Gradom 2.001. - Marija, Mario, Željko, Milan… - sramotno, iz Povijesno-nekretninskog fonda Grada, iščupala i Frizeru prodala samo njegovo srce - tih 39 četvornih metara za 300 tisuća kuna.
I osobno sam, u mome mandatu, s tim i takvim nasljeđem imao itekako problema s novim vlasnikom. Tužakao nas je za sve i svašta, a onda bi mi dolazio u ured i predlagao nagodbe. Tražio bi nekad 600, nekad 700 tisuća kuna kao uvjet za njegov izlazak iz prostora. No, nisam pristajao na taj pakt, radije sam izabirao rat. Eto, čak je i prim.dr. Cesarik, dok je obnašao dužnost gradonačelnika, s Frizerom završio na Sudu. Naravno ne zbog frizure.
I javno sam govorio kako su politički vandali tom prodajom učinili kulturocid jer ondašnji gradonačelnik je to potpisao pod snažnim pritiskanjem i otišao pod zemlju, a oni koji su ga pritiskali niti na sahranu mu nisu došli.
Istina je također da, 20 godina kasnije, računajući valjda na amneziju Požežana, isti taj prostor Grad kupuje, naravno, gradskim novcem ali za skoro četiri puta veći iznos. Za 1,1 milijun kuna. Kako bi se ta nemoralna transakcija „kotrljala", naručeni procjenitelj zgradu je procijenio, kako se to već procjenjuje. I, da niti jedan gradski vijećnik ne trepne. Kao u onoj seriji: Lud, zbunjen, (ne)normalan.
Indikativno je pak, a i to puno govori, da se ni dvojac N&P (Neferović & Puljašić op.a.), ma što god o njima mislili, nisu htjeli, odnosno, usudili ući u taj „deal".
I da ne zaboravim, kad smo već kod kulturocida, nije im to sve, jer, u isto vrijeme kad se prodavalo Frizeru, prodavao se i Birtašu na Trgu nekadašnji slavni i opjevani Hotel „Janje" kojom prodajom su Požežani prav' ošišani, baš kao prave merino ovce.
Možda će uskoro i Hotel postati predmet unosne trgovine, pa ga recimo gradonačelnik otkupi i vrati u okrilje Grada za samo pet do šest puta veću cijenu od prodajne i potom se kandidira pri fondovima EU. Recimo za uređenje fasade tog hotela ili pak drugog kraka staze na dječjem igralištu pod Starim gradom.
Isto tako ,sad mi pade na pamet i ovaj, bože i opet trgovina, neki dan iznesen, prijedlog gradonačelnika o prodaji Odmarališta Grada Požege u Baškoj. Moram reći kako ni onaj nesretni dvojac N & P, kojeg su opsjedali razni agenti, kupci i nakupci, pokušavajući se za kikiriki dočepati te gradsku vrednote, nisu usudili ući u taj deal".
Prisjetimo se koliko je samo bure bilo na sjednicama Gradskog vijeća zbog toga.
U nedavno provedenoj anketi na 034portalu, građani su mahom odbacili prijedlog gradonačelnika da se Odmaralište Baška proda. Građani su podržali onu opciju koju sam svojedobno ja i uveo: Odmaralištem upravlja Udruga. Kod mene je to bila sportska udruga, možda je mogla biti i neka druga, bolja, no svakako nije se 'mantralo' o trgovanju. Trgovina je vrag, a provizija još veći.
Bogami, bili ste konkretni. Biste li na taj način prozborili koju o gradu Pleternici koja ne silazi s naslovnica, ne samo lokalnih medija, zbog svog strelovitog svekolikog uspona te utjecaja u Požegi i Požeško slavonskoj županiji? Mada Pleternica nije županijsko središte, po funkcijama koje Pleterničani obnašaju u njoj, moglo bi se kazati kako jest.
U mom mandatu, bilo župana bilo gradonačelnika, sigurno o utjecaju na Grad i Županiju nisu mogli ni sanjati. No, svaka sredina, bila ona mala ili velika, zalaže se, trudi se, bori se, ili bi se trebala boriti, kako za stvaranje boljih uvjeta za rad i življenje, tako i za pozicioniranje, a time i uvažavanje. Gospođi Jozić (Antoniji op.a.) htio to netko ili ne, treba priznati uspjeh, iako je to kod nas i neoprostivi grijeh.
Pleternica, sa svojih 11,5 tisuća stanovnika, danas ima ministra, ima županicu, ravnatelje od Požeške bolnice pa do Zavoda za javno zdravstvo i Županijske uprave za ceste… I, što je najvažnije, ima čelnu osobu vodeće i vladajuće stranke u županiji. Požega toga nema, ili bolje reći, ako je i imala više nema.
Dakle, zašto da ne, danas, oni sasvim realno, legalno i legitimno, mogu o tome razmišljati, čak su i pretihi. Kad bi dobili i status središta županije, a u tome su sve glasniji, barem je takav eho u čaršiji, pripao bi im bez obzira na broj stanovnika i status velikog grada.
Neki će na ovo reći, pa kako, pa tako je mala i toliko manja od Požege. A oni će Vam predočiti činjenice. Primjera radi, Pazin je, sa 8,5 tisuća stanovnika, središte županije, mada Poreč, Rovinj i Umag imaju, svaki, do 15-tak tisuća, a Pula čak 56 tisuća stanovnika. Međutim, oni su se pozicionirali. Imate još takvih primjera, pogledajte malo administrativnu kartu Hrvatske.
I da, znate li da sam 2006. i 2007. godine spašavao Požegu kako bi ostala sjedište županije i sa statusom velikog grada. Nakon bijega Našica, od zla tim putem hitali su Pakrac i Lipik a podjarivali Sanaderovi huškači. I znate li koliko sam muke, uz bankrotiranu županiju, uložio i truda i vremena u iskazivanju stalne blizine Župana i Županije građanima tih gradova uvjeravajući ih i preokrečući te tendencije. I, dakako, usmjeravajući nove vjetrove prema njima. Jer, da su otišli, otišli bi s pravom u odnosu na ono što im se do tada činilo, bolje rečeno nije činilo, a tad više ne bi bilo Županije, ni Požege kao sjedišta, niti bi više naša Požega imala statusa velikog grada koji je evo zadržala i danas. Ali ako ovako nastavimo, bojim se… I samo jedna rečenica još. Zbog zdravlja, bio sam ovo ljeta, a potom i na jesen, u lječilištu Lipik. Pravo sam se lijepo osjećao, ljudi me nisu zaboravili. Znaju što sam sve za Lipik i u tom gradu napravio. A štićenici Dom za nezbrinutu djecu u Lipiku uvijek mi probude presnažne emocije.
No, dobro bi i pametno bilo da se Požežani ostave Pleternice. Oni rade sjajan posao. Pravo pitanje je, pa dovraga, što se to s Požegom i Požežanima događa? Kako i koga to oni biraju i zašto te i takve klike podržavaju? Ma najurite ih brate. Nastavi li se ovako, ne samo da će Požega izgubiti status velikog grada, u pitanje će doći i sam status grada.
Mada, iz sadržaja ovoga što ste nam kazali, kipe rezultati koji zaslužuju najviša priznanja Grada i/ili Županije, ovih dana doznali smo kako ste - u utrci za nagradu Grada Požege za životno djelo - izgubili od biskupa Škvorčevića. Kako to komentirate?
Dajte molim vas, pa nisam se ja ni borio ni natjecao. Što vam je pobogu? Žao mi je samo predlagača koji je to činio u znak priznanja i zahvalnosti, znajući za razliku od mnogih, što sam sve činio za Požegu i Požežane, posebno na planu humanitarnog rada i djelovanja. I ne vidim po čemu bih ja bio gubitnik ili bilo što izgubio.
Gubitnik je zasigurno gradonačelnik kojeg je već na samom početku mandata odlikovao biskup pa se valjda smatrao obveznim nešto i uzvratiti. No to, što je htio i kako je htio uzvratiti, pokazalo se kao jedna vrlo loša i diletantska izvedba.
Prvi požeški biskup, msgr. dr. Antun Škvorčević, je za 2013. godine odbio prijedlog dodjele najvećeg priznanja - priznanje počasnog građanina Grada Požege - uz koje idu Povelja i ključ Grada. I te godine mjesto u plejadi počasnih građana Grada Požege ostalo je prazno.
A za ovu 2022. godinu, možda i po onoj narodnoj - s konja na magarca - uglavili su si nešto niže rangiranu nagradu - Nagradu za životno djelo, koja donosi novčani bon od 6.950,00 kuna, ali i koja sa „angažiranjem" biskupa, na toj i takvoj razini, da li po dosluhu ili po zlorabi, ne znam, ali je razvidno kako to na takav način gradonačelniku daje puno komotniju i elegantniju izvedbu eliminacije nepodobnih.
I baš kad su se počeli diviti toj svojoj izvedbi, jedan među njima se prisjeti kako Statut Grada omogućava i više od jedne takve nagrade. Ostalo znate, ili će te saznati. A Biskupa, bez pardona, pristojno rečeno, usosiše.
No dobro. Budući sam ja vječni optimist, a ovako dalje ne može, nadam se kako trgovina, trgovci i bog Merkur u Požegi imaju tek privremeno boravište, a ne trajno prebivalište.
Izvor: https://sbplus.hr
