Vazmeno bdijenje u požeškoj Katedrali
21.4.2019. | 10:22
Mladen Mirković
Pregleda: 2382
FOTO: pozeska-biskupija.hr
Uvečer na Veliku subotu, 20. travnja požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je Vazmeno bdijenje u požeškoj Katedrali u zajedništvu sa svećenicima djelatnima u Župi Sv. Terezije Avilske i u središnjim biskupijskim ustanovama. Na trgu ispred Katedrale blagoslovio je novi oganj, kojim je zapaljena uskrsna svijeća i potom u procesiji unesena u Katedralu. Đakon Matej Filipović otpjevao je svečani hvalospjev uskrsnoj svijeći. Potom su naviještena biblijska čitanja o čudesnim Božjim djelima za spasenje čovjeka te Lukin evanđeoski ulomak o Isusovom uskrsnuću.
U homiliji biskup je spomenuo kako su divljenje, iznenađenost, iščekivanje, radost važne sastavnice slavlja ove noći. Podsjetio je kako možemo fizički biti na svadbi ili nekom drugom događaju, a pritom u njem ne sudjelovati, odnosno iznutra ništa ne doživjeti niti ičim biti dirnuti i pokrenuti. Rekao je kako znakovi u slavlju vazmenog bdijenja imaju moć iznutra nas pokrenuti i pomoći da postanemo dionici otajstva Isusova uskrsnuća koje slavimo. To je ponajprije vatra čiju iskru dobivamo kresanjem kamenja jedno u drugo. Otkud to da iz nečega mrtvog kao što je kamen može nastati vatra, zahvaljujući kojoj kad je mračno vidimo, a kad je hladno grijemo se, upitao je biskup?.
Pored toga, kako to da malo vode i topline može pokrenuti mrtvo zrno sjemena zasijanog u zemlju, te izlazi klica, raste stabljika i donosi plod? Biskup je ustvrdio kako se danas velik broj ljudi ne zna diviti čudesnim stvarnostima u prirodi, već u njoj vidi samo materiju, »resurse« koje nastoji iskoristiti i potrošiti za svoje sebične interese, počesto do te mjere da je uništavaju. Zapitao je: ako iz sjemenki može niknuti i procvjetati prelijepo cvijeće, ako stablo može potjerati novim lišćem, ako iz toliko toga drugoga što je mrtvo u prirodi može nastati život, zar je čovjek jedino stvorenje iz čije se smrti ne može roditi novi, drugačiji i puniji život?
Kazao je da prorok Ezekijel u naviještenom čitanju tumači kako se tajna života skriva u ljudskom srcu, da ljubav može oživjeti njegov duh pobjedničkom snagom. To se zbilo u Isusu Kristu, koji nam je posvjedočio kako po zakonitosti ljubavi mi nismo određeni za propast i nestanak, nego za pobjedu života. Kad nas ispuni njegova ljubav jača od smrti, u nama se ostvaruje ljepota, punina i konačnost života. To je Isus Krist započeo u nama po svetom krštenju te je biskup pozvao nazočne da u svetoj vazmenoj noći obnove svoju vjernost Onome, koji je Božjom snagom pobijedio smrt da bi i nas učinio dionicima te pobjede. Zahvalio im je što ih događaj Isusova uskrsnuća ne ostavlja ravnodušnima i što smisao svoga života ne vide u zadovoljavaju samo materijalnih potreba, nego žele u svojim srcima biti ispunjeni Božjom ljubavlju te rasti do mjere Isusove pobjede nad smrću. Zamolio je uskrslog Gospodina da ih obdari duhom sposobnim gledati, razumjeti, diviti se, hvaliti i zahvaljivati za djelo njegove pobjede nad smrću u nadi vlastitog uskrsnuća.
Na svršetku biskup je poželio sudionicima slavlja da im uskrsni dan bude ispunjen radošću u srcu osjetljivom za ono što nadilazi zemaljsko.
