U Zagrebu održan spomen na ratnu evakuaciju pakračke psihijatrijske bolnice
31.5.2019. | 09:17
Krešimir Putrić
Pregleda: 2191
(FOTO: K.P.)
Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu u organizaciji Zagrebačkoga instituta za kulturu zdravlja (ZIKZ) 29. svibnja upriličeno je svečano predstavljanje projekta "Snaga ljudi — činiti dobro". Predstavljanju su prisustvovali predsjednica Ljerka Pavković i volonter Krešimir Putrić iz Palijativnoga tima "LiPa", ali i brojne Pakračanke i Pakračani, među njima hrvatski branitelji i gradonačelnica Anamarija Blažević, a razlog tomu je što je Grad Pakrac bio u središtu pozornosti.
"Cilj projekta 'Snaga ljudi — činiti dobro' jest senzibilizirati i educirati zdravstvene profesionalce, ali i cjelokupnu hrvatsku javnost o sadašnjemu stanju i perspektivama vezanima uz razvoj palijativne medicine u Hrvatskoj, ali i važnosti medicine usmjerene prema osobi, kao fizičkome, duševnome i duhovnome biću", kazala je prof. dr. sc. Marijana Braš te predstavila dosadašnje rezultate u edukaciji pod nazivom "Branitelj za branitelja" u okviru koje su educirali 120 hrvatskih branitelja za volontiranje u palijativnoj skrbi.
U nastavku programa održana je praizvedba dokumentarnoga filma "Pouke o čovječnosti", redatelja Branka Ištvančića, a koji je nastao po istoimenoj knjizi prof. dr. sc. Veljka Đorđevića. Naime, u filmu je opisana evakuacija psihijatrijskih bolesnika iz pakračke bolnice tijekom Domovinskoga rata s izvješćima posljednje radne generacije u danas pomalo zaboravljenoj, ruševnoj i gelerima izranjavanoj bolnici.
Puna kazališna dvorana čula je iskustva iz prve ruke. Medicinska sestra Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana Olivera Zelić, u ratnome vihoru zaposlena na Odjelu psihijatrije, iznijela je proživljena iskustva nakon 28 godina od evakuacije. Između ostaloga je i rekla da bi voljena, bez obzira na mučne uspomene, da se bolnica obnovi i da tamo dobije ponovno radno mjesto.
Hrvatski branitelji iz pakračkoga područja opisivali su način evakuacije psihijatrijskih bolesnika i njihov transport s pet autobusa do Kutine dok je neprijateljska vatra bila oko njih. Autobuse prepune bolesnika i osoblja vozili su po noći, a kako bi bili manje uočljivi prekrivali su farove. Zadatak im, kažu, nije bio nimalo lak, ali su se velikodušno dali u akciju spašavanja života. Iako na ovaj humani čin gledaju skromno, priznaju da su tek danas svjesni veličine zadatka.
Liječnički par Tomislava i Krešimir Vidović prisjetili su se svojega radnoga vijeka, a osobito kolege, uglednoga pakračkoga psihijatra dr. Nikole Zelića, i njegove rečenice po evakuaciji posljednjega bolesnika: "Ostavimo vrata otvorena da bismo se mogli jednom vratiti." I danas su, prepričavaju, ta vrata širom otvorena, čekaju da se kroz njih uđe. 
