NASLOVNAŽIVOT


Dublin (FOTO: SEE.biz)

PRIČA IZ DUBLINA: ʺOtišli smo jer ne želimo trunuti u pokvarenom društvu gdje je bitno tko koliko ima i odakle mu to!ʺ

8.12.2019. 09:47 | M.B. IZVOR: Čitatelj PREGLEDA: 7732

U nastavku naših nedjeljnih priča iz inozemstva, prenosimo vam priču našeg čitatelja Tomislava koji već pet godina živi i radi u Irskoj, Dublinu.

"Nakon završene srednje škole odlazim raditi na more. Ljeto u kafiću, jesen, zima i proljeće na "baušteli". Bez prijave, osiguranja, za smjene od 13, 14 ili 15 sati za mizernu plaću. I tako 5 godina. Jer, kako da ostavim svoje selo pod Papukom, roditelje, 4 sestre i 20 nećaka i nećakinja koji me gledaju kad se vratim s mora kao, ne znam kako da opišem te poglede i tu ljubav?! Kako da ostavim svoje mjesto i odem u tuđinu, među nove ljude i novi jezik? I onda jedne ljetne večeri jednostavno cura i ja odlučimo. Sad je dosta! Idemo probati pa ćemo vidjeti, valjda gore od ovog ne može.

Odluka pada na Irsku i Dublin. Preko šogorovog brata dolazimo u Dublin jedne kišne večeri 1.11. Posao nam je sredio upravo taj i koji nas je odveo tamo, a za smještaj bitka tek počinje. Tri tjedna po hostelima. Po danu na poslu, a ostatak dana i noći traženje sobe, da sobe, ne stana. Štednja novca kojeg i nismo ponijeli maksimalna je. Ne mogu opisati taj osjećaj kad se nalazite u sobi sa 16 drugih ljudi i sanjate samo sobu u kojoj ćete biti s curom u svom krevetu i u svom djelu svemira.


Napokon je i nas sreća uočila i nalazimo sobu te se useljavamo oko 17.12. I od tada počinje život. Da, od tog datuma nas smo dvoje počeli živjeti, ne preživljavati! Stalan posao u hotelu sa 5 zvjezdica. Posao i nije u početku bio bajan (ali sto sam radio "dolje", ovo je ispunjenje sna). Cura čisti sobe, a ja u kuhinji perem tanjure. Polako smo napredovali i sad smo na boljem mjestu. Trenutno sam zadužen za naručivanje i organizaciju sve hrane za glavnu kuhinju. Satnica nam je 10.80 eura što i nije puno, ali znate onaj osjećaj, valjda, kad se ujutro budite na posao i NE GOVORITE "o je***e moram sad ići raditi, pun mi je kufer više ovog posla i svega više!". E, pa kod nas toga nema! U dvije godine niti jednom jer znaš da je na poslu predobra atmosfera, poštuju te kao radnika, nema izderavanja, kad znaš da ti plaća neće kasniti niti minute, ali doslovno je u četvrtak u 00:02 na računu. Bez iznimke. Kad znaš da danas odradiš 8 sati i ideš doma. Kad nakon 5 radnih dana imaš 2 dana slobodna. Samo da napomenem, zadnji posao u Hrvatskoj sam radio od 15.01 do 15.09 bez dana slobodnog.

Počeli smo živjeti. Omogućavati neke stvari koje si nismo mogli u Hrvatskoj! Počeli smo živjeti bez brige hoćemo li imati sutra za račune i bez kalkulacija što ćemo kupiti i jesti, a da nam ostane za račune. Počeli smo kupovati ono što volimo, a ne što možemo. Odlazak u HR nam je postao rutina. Dok sam radio na moru, doma s mora sam dolazio jednom na 14 dana. A iz Irske samo ove godine smo dolazili pet puta po 14 dana, ne računajući ljetovanje. Živimo život dostojan čovjeka. U tuđoj zemlji. Ali i to će se promijeniti 2022. jer ćemo uzeti Irsko državljanstvo. Zašto? Zar nije kukavički ostaviti svoju rodnu zemlju? Pa zar nije žalosno da nam je Irska dala više nego rodna zemlja? Eh, da, moram to reći, vidio sam jedan grafit na kojem piše "Volim svoju zemlju, mrzim svoju državu!".

Mnogi od nas su otišli, a mnogi će se i vratiti. Mi nećemo! Svoju budućnost i budućnost svoje buduće djece u Hrvatskoj više ne vidimo. Ovdje da, i sretni smo zbog toga. A zašto se nećemo vratiti? Jer ne želimo slušati političare i ostale gluposti kojih u HR ima na pretek. Ne želimo slušati prepucavanja tko je Ustaša, a tko Partizan, te tko je gdje bio 1991. Ne želimo trunuti u pokvarenom društvu gdje je bitno tko koliko ima i odakle mu to. Jer da u Hrvatskoj krene rasti zlato na granama, bi će još gore, tj. ako bude bolje, svejedno će biti još gore. Pozdrav i Dublina!"

Tomy





Tagovi: život, priča, inozemstvo, dublin, irska, tomislav, iseljavanje

POŽEGA VRIJEME

48 SATI NA 034PORTALU

.

Stožer obavijestio o novim brojkama

.

U tijeku saniranje glavnog kolektora u koritu rijeke Pakre

.

Danas dva nova slučaja koronavirusa u Požeštini, ukupno trenutno imamo sedmero oboljelih

.

Čestitamo blagdan Velike Gospe

.

Legendarni pjevač Kićo Slabinac je nakon operacije srca u životnoj opasnosti

.

Otvoren natječaj za dodjelu stipendija Požeške biskupije

.

Biskup Škvorčević predvodio slavlje predvečerja Velike Gospe

.

Pogledajte kako rade trgovački lanci i šoping centri na Veliku Gospu

.

Najniža temperatura zraka od 17 do 19, a najviša od 25 do 27 °C

Ponuda za svoje potrebe osobni zajam stope od 3%

Zajam ponuda izme

Nudim zajam od 2.000 eura i vi

► REGISTRIRAJ SE DA OBJAVIŠ OGLAS

.

VJEROVALI ILI NE: U Slavoniji ćemo brati banane

.

PEVEX gradi centar u Požegi i traži zemljište!

.

Počinje veliki popis poljoprivrede na selu

.

SLUŽBENI PODACI: Rekordnih 208 novozaraženih u protekla 24 sata

.

Na adrese poljoprivrednika poslani novi ugovori vrijedni gotovo 25 milijuna kuna

.

Kako će se odvijati nastava na jesen?

.

Pet brodskih obitelji dobilo opremu za prvorođenče

.

Danas će bez struje biti...

.

Danas novozaražena dva stanovnika Požeštine koji imaju trenutno prebivalište u Zagrebu

.

Policija i ovog vikenda nastavlja s poduzimanjem pojačanih aktivnosti u prometu

.

Jučer četiri prometne nesreće i požar na otvorenom

.

AUSTRIJSKI MEDIJI: “Namješta li Hrvatska broj zaraženih?”

.

Tiramisu s borovnicama: Recept za ukusnu voćnu verziju obožavanog deserta

.

Danas djelomice sunčano uz promjenljivu naoblaku

.

NOVA MJERA: Kafići i noćni klubovi od sutra će smjeti raditi samo do ponoći

.

Za Veliku Gospu u Voćin, za Svetog Roka u Viroviticu, upoznajte atraktivnu Sakralnu rutu

.

Danas će bez struje biti...

FOTONALAZ

Još jedno genijalno požeško parkiranje