Dajana Čuljak
(FOTO: RTL)
Na RTL-u se počela prikazivati nova serija ‘Sjene prošlosti’ koja prati četiri žene čiji su životi isprepleteni događajima iz djetinjstva. Okrutna podvala u srednjoj školi sve je promijenila, a 20 godina poslije Marta, Olga, Paula i Ana ponovno se susreću i u njima se budi stari gnjev te želja za osvetom. Jednu od prijateljica, Paulu, glumi Dajana Čuljak, inače rođena Pleterničanka, koja otkriva što pokreće njezin lik te zašto joj zahvaljujući kolegama nije problem plakati.
Vuk u janjećoj koži - koliko ta izreka opisuje vašu Paulu, ali možda i vas privatno?
Privatno sam dobrica i to znaju svi moji prijatelji i neprijatelji, a o liku koji igram neka odluče gledatelji. Nekada su Paulini razlozi djelovanja opravdani, možda ne baš i način, ali to je najbolje što zna u određenom trenutku jer ima osjećaj da je stjerana u kut. Često se tako osjeća, sva je nemirna, a iz te nesigurnosti i frustracije proizlaze svi njezini problemi. Utočište nalazi u suprugu i djetetu. Ponekad ga u mužu ne nađe pa je to još jedan izvor frustracija, ali trudi se.
Kod nas, a i u svijetu rijetkost je da se serija bazira na četiri glavna ženska lika. Što ste prvo pomislili kada ste pročitali scenarij?
Pomislila sam: ʼSuper je što ovo radim, sa ženama, što je priča drugačija, nešto što dosad nismo vidjeli.ʼ Likovi su odlično napisani i užitak je glumiti.
Serija se snima već nekoliko mjeseci po 12 sati na dan, možete li se više dati u lik kad je proces dugotrajan, za razliku od kazališta?
U kazalištu su drugačije kretnje, drugačije je impostiran glas, moraš biti jako glasan da te se čuje do zadnjeg reda. Ovdje za tim nema potrebe jer imaš mikrofon, partner ti je blizu i puno je intimnije. Znam se koji put zaboraviti pa se šalim: ʼRecite mi gdje sam, što sam!ʼ Važna mi je ta tehnička strana. Što se tiče samog lika, vrlo je slično kazalištu jer ga i tamo stvaram svake večeri, na svakoj izvedbi za drugu publiku i to je također dugotrajan proces jer traje koliko i sezona. Serija od mene to traži svaki dan pa je jako slično i sviđa mi se. Volim to.
Jeste li unijeli u lik svoja iskustva s prijateljicama, muškarcima, neke privatne situacije?
Kako ne, čovjek si ne može pomoći i neka me scena podsjeti na nešto što sam privatno doživjela. Tako si možeš malo pomoći s emocijama. Ipak, nastojim ne zadirati previše u svoju privatnu personu da se ne umaram. Najviše dajem uz partnera, suigra mi je jako važna, a ovdje sam okružena odličnim ljudima pa nema puno muke, čak ni s plakanjem jer svi su jako predani poslu. Kada imaš prisutnog partnera i ako te netko stvarno doživljava, smijat ćeš se bez problema, plakat ćeš bez problema. Ljudi su takvi, kada te netko doživi, ti ćeš doživjeti emociju i to će se vidjeti na tvom licu. Samo treba otvoriti oči i to su nam ponavljali tijekom studiranja. Tada nisam shvaćala što znači to ʼbudi prisutanʼ, ali sada znam. Oči su ogledalo duše i tu smo najživlji pa kada vidim tu prisutnost partnera u sceni, proizvodim što god treba.
Što sve gledatelji mogu očekivati u mjesecima koji slijede?
Intrige! Neke su situacije možda klasične za serije, ali ima i odličnih dramskih, što me podsjeća na velike svjetske serije koje su se bavile ozbiljnim temama. Mogu očekivati šarenilo likova i svi su jako zanimljivi. Ima svega i kada pomisliš: “Vidi je, jadna”, u drugom se trenutku iznenadiš. Mislim da ćemo publiku iznenađivati i taman kada pomisle kakav je netko, ispostavit će se da to nije istina.
Iznenadi li što vas nešto dok čitate scenarij novih nastavaka?
Da! I same znamo komentirati: ʼČekaj, ovo si napravila?!?ʼ Vrlo je dinamično.
izvor: Story