Mušmula, zaboravljeno voće koja vraća okus prošlih vremena
FOTO: Compas
Nekada uobičajena u gotovo svakom dvorištu, mušmula, voćka koja mnoge podsjeća na djetinjstvo i stare vrtove, danas se polako vraća na scenu. Iako ju rijetko možemo pronaći u modernim voćnjacima, sve više vrtlara i ljubitelja starinskih sorti prepoznaje vrijednost mušmule te je odlučuje zasaditi u svojim vrtovima.
Mušmula (Mespilus germanica) je drvenasta biljka koja potječe iz jugoistočne Europe i Male Azije. Njeni plodovi sazrijevaju krajem jeseni, ali postaju ukusni tek kad omekšaju zbog smrzavanja ili „gnjilenja“, što im daje specifičnu kiselkastoslatku aromu. Plod mušmule koristi se u pripremi domaćih džemova, sirupa, vina, ali ga ljudi rado jedu i svježeg zbog njegovog neobičnog okusa.
Mušmula nije samo zanimljiva zbog svog okusa – njeni plodovi bogati su vitaminima C i E te mineralima poput kalija i kalcija. Zbog visokog sadržaja vlakana, mušmule pomažu kod probave, a njihova nutritivna vrijednost korisna je za imunitet i zdravlje srca. Mnogi su mušmulu koristili i u narodnoj medicini kao prirodni lijek za probavne tegobe i upale.
Jedna od posebnosti mušmule je dugovječnost – stabla ove voćke mogu živjeti nekoliko stotina godina, a vrlo su otporna na hladnoću, što ih čini prikladnima za sadnju u većem dijelu Hrvatske, osobito u područjima s hladnijim zimama.
U prošlosti, mušmula je bila standardni dio dvorišta, gdje su je rado sadili i uzgajali. Iako danas rijetka u voćnjacima, raste interes za ovom voćkom među ljubiteljima domaće i prirodne hrane. Ovi entuzijasti ne cijene je samo zbog njene nutritivne vrijednosti, već i zbog simboličke povezanosti s baštinom i tradicijom.
Mušmula, iako nekad zaboravljena, danas sve češće nalazi svoje mjesto na stolovima ljubitelja domaćih plodova i zdravih prehrambenih navika.
