KOLUMNA Kristine Čuljak: Čovjek je čovjeku lijek ili vuk?

24.2.2021. | 13:01

Kristina Čuljak

Pregleda: 4382

NOVO

Nepropisno parkirani HDZ-ovci odlučuju o kandidatima za Sabor
Srednjoškolcima požeške Ekonomske škole održano predavanje o alkoholu i mladim vozačima
VETOVAČKI LOVCI: Franjo Lukačević, Vlado Svoboda i Jakob Bodolović primili plakete za 50 godina lovačkog staža
UČENICI U PORTUGALU: Druga mobilnost učenika Tehničke škole za školsku godinu
Rezultati vikend mjera: Najvišu kaznu dobio vikend rekorder s 2,35 promila
Pijani vozač skrivio prometnu nesreću u kojoj je ozlijeđeno čak sedmero ljudi
Pod utjecajem alkohola narušavao javni red i mir pa vrijeđao policijske službenike
Humanitarni koncert Požeškog tamburaškog orkestra za stradalog Luku Kerepčića
TKD Klub Velika: Klara Pavlović osvojila zlato na Taekwon-do kupu u Zagrebu
Recept za čokoladne kocke sa sočnim biskvitom i bogatom kremom koji se radi bez miksera

Čovjek, vuk- ilustracija
(FOTO: ilustracija)

24.2.2021. | 13:01 | Kristina Čuljak
Pregleda: 4382

Da li ste ikada prije spavanja zatvorili oči i razmislili o svojim djelima toga dana, na primjer prevrtjeli scene kao na filmu - kako sam počeo dan, s kim sam se susreo danas, što sam učinio dobro, da li sam nekoga uvrijedio, učinio nekome štetu, nepravdu, kako se nosim sa potresima, virusom, nevoljama... Ovim kratkim ispitom savjesti u tren možete sagledati kakav je vaš život i kakva su vaša djela, te upoznati sebe na dubljoj razini.

Kako upoznati sebe

Filozofija kaže da je čovjek biće svjesno sebe, koje traži istinu i smisao života. Sociologija kaže da je čovjek društveno biće – Zoon politicon, kako tvrdi Aristotel, i normalno je da se razvija i u tome treba druge ljude. Psihologija kaže da je čovjek pod velikim diktatom emocija. Freud na čovjeka gleda kao samonagonsko biće koje pokreće agresivnost i sexualnost, dok Frankl kaže da je čovjek odgovorno biće za svoj život i može djelovati po savjesti. Teologija kaže da je čovjek stvoren na sliku Božju, on je dijete Božje, on u sebi nosi besmrtnost, otvoren je za ono što ga nadilazi. Čovjek može vjerovati, nadati se, ljubiti, u tome je dostojanstvo i veličina čovjeka i tko to ne aktivira u životu zapravo se nije ostvario u onim najvažnijim dubinama svoga bića. Bijeda je čovjeka u tome što se pobunio protiv čovjeka već u prvim danima postojanja.


Drugi ljudi nam mogu pomoći u upoznavanju nas samih. Naravno tu treba prepoznati ogovaranja, klevetanja, prepoznati tko je dobronamjeran, a tko je zločest i želi nam naškoditi. Načelno, treba imati povjerenja u ljude. Po alatu Joharijev prozor slikovito možemo prepoznati kako taj naš nutarnji ja gleda na stvari kroz četiri prozora. Prvi je takozvani „javni ja“ odnosno ono što je poznato meni i drugima, i to nam nije problem jer kada nam netko kaže nešto što ste već sami uvidjeli, to nešto možete vrlo lako promijeniti. Drugi prozor je takozvani „skriveni ja“, odnosno ono što je poznato meni, a nepoznato drugima, to su moje tajne. Svi mi imamo neki svoj skroviti život i samo oni kome mi kažemo znaju ga. To isto nije problem jer se možete preusmjeriti i problem riješiti. Problem je treći Joharijev prozor, odnosno „slijepi ja“, to je nešto nepoznato meni, a poznato drugima. Dakle, određeni problem je dio mene, i to važan dio, a ja ga ne vidim. Nešto slično mrtvom kutu u vozilu, kada drugo vozilo ne vidite u retrovizoru, a još se fizički ne okrenete, može se dogoditi nesreća sa velikim gubitkom ili štetom. To su uglavnom stvari koje mi ne želimo ili ne možemo lako promijeniti, pa smo ih duboko potisnuli ili ne želimo se uopće fokusirati na neke probleme, i to strši iz nas i uglavnom je jako vidljivo drugim ljudima. Kada nam netko od prijatelja dobronamjerno kaže i opomene nas na određeni problem za koji uglavnom nismo ni svjesni, dragocjeno je prihvatiti takve opomene, te na takve opomene ne bi trebalo reagirati na način da je mene to uvrijedilo. I četvrti Joharijev prozor „nepoznato ja“, to su psihotraume, potisnuti sadržaji iz prošlosti, koji su prisutni u svemu što mi doživljavamo, načinu na koji razmišljamo, poslovnim odnosima, partnerskim odnosima, odnosima s ljudima, pa i u snovima kroz razna napadanja, budući u nama nisu razriješene potisnute srdžbe i zanemarivanja. Ovo su podaci iz znanstvenih krugova i razmišljanja stručnjaka, a zaključak je da je neizmjerno bitno da spoznamo kamo mi idemo, koji nas duhovi nose, te kakva ličnost iz svega postajemo, te koliko time utječemo na ljude oko sebe.


Čovjek je čovjeku vuk

Kakvi smo doista jedni drugima, koliko smo spoznali sebe, imamo li uopće pravo komentirati drugoga, koliko to radimo agresivnim i neuljudnim vrijeđanjem tuđih mišljenja, kvalitete, nerijetko i nečije tjelesne mane?! Kažu iz tužnog srca izlazi agresivnost i nasilje. Čovjek je čovjeku vuk stara je latinska izreka, a označava spremnost čovjeka da nanosi zlo drugom čovjeku, što proizlazi iz njegove naravi uglavnom jer nije upoznao sebe. Friedrich Nietzsche kaže: „Moral je oružje slabih….jaki se na njega ne smiju obazirati“. Nažalost, po uzoru na to, čovjek je stvorio svijet u kojem sada živimo. „Slabi moraju igrati igru po pravilima jakih jer im jaki nude moć vladanja nad drugim čovjekom, a moć je toliko privlačna i neodoljiva dok moral i dalje ostaje oružje slabih“.- „Ako moj narod propadne u kušnji, neću za njega proliti ni suze. Drugo i ne zaslužuje…“Čovječnost je samo svećeničko blebetanje, suosjećanje je iskonski grijeh“, kaže Adolf Hitler.

Kako čovjek ima u svojoj naravi spremnost nanositi zlo drugima, tako ima i spremnost izražavati ljubav, i uz pomoć svog razuma i slobodne volje može birati koja će ga strana voditi kroz život.

Čovjek je po prirodi egoistično, sebično biće koje gleda samo svoje interese i zato dolazi u sukob sa drugima i gdje god vidite agresivan komentar tu postoji interes koji proizlazi iz nečije loše naravi ili interesa određene skupine. Vjerojatno ne postoji nitko od nas koji nije upao u konflikt s drugom osobom. Svađa i rasprava je dobra kada je konstruktivna. Urođena nam je znatiželja. Nitko od nas nije imun na komentiranje što je često prihvatljiviji naziv od naziva laži, klevete i ogovaranja. Htjeli ne htjeli, svi to radimo, nekad bezazleno, a nekada to ide dalje od komentiranja i u nama često stvori osjećaj da pretjerujemo ili umišljamo. Svakim ogovaranjem nastaju podjele, ponekad i osuđivanje pojedinaca. Ni muškarci ni žene nisu imune na „tračanje“, ali u većini slučajeva tome su sklonije žene. Brzinu informacije kojom žena može prokomentirati nešto ili instruirati događaj, ne često time nauditi sebi ili drugima ni najveći stručnjaci CIA-e ne mogu odgonetnuti.

U odnosu s ljudima cijenim iskrenost. Osobno imam iskustva s tim da se ljudi naljute na iskrenost. Ljudi teško prihvaćaju konstruktivnu kritiku. No, susrela sam mnogo laži o drugim osobama, prevrtanje po tuđim životima, koja nerijetko dolaze od najbliskijih suradnika. Te laži znale su me dovesti do stvaranja krive percepcije o osobama, da bi mi te osobe kasnije postale drage, da bi shvatila da ljude koji vole zavirivati u tuđe prozore tjera rivalstvo, kompleksi, napadi nesigurnosti ili njihovo nezadovoljstvo sobom i žele da na svijet gledamo njihovim očima.

Dakle, negativna osoba, ovdje nazvana vukom, okuplja interesni čopor koji ga štiti od neprijatelja iz njemu znanih razloga (gdje čopor iznosi laži, klevete, ogovaranja, puštaju spinove komentiranjem na društvenim mrežama i slično), često izazivajući ogromnu štetu časti i ugledu nekog pojedinca ili skupine. Jedno vrijeme to zajedništvo odlično funkcionira. No, laži uvijek dođe kraj i istina pronađe svoj put, nakon čega se čopor raspada jer gubi povjerenje u svog vođu. Ovo je pravilo koje susrećemo na poslu, u politici, gospodarstvu, i tako dalje i tako bliže meni i vama.

Kako postići svoj mir

Kad se duh u čovjeku uzdrma iz njega onda nužno slijede poroci. Kaže jedan katolički pisac: “Sama snaga uživanja uništila je polovicu ljudskih uživanja. Tražeći zadovoljstvo čovjek je izgubio glavno zadovoljstvo, a glavno zadovoljstvo je biti iznenađen. Stoga, da bi čovjek povećao svoj svijet, mora sebe smanjiti. U današnje vrijeme čovjek ističe onaj dio koji ne treba nikako isticati, a to je on sam. Divlji razum stvara duševnu ruševinu“.

Svatko od nas je proteklih blagdana, pa i na nedavno Valentinovo bio u muci ili u jednoj ravnodušnosti kakav dar daje ili prima. Više u nama nema iznenađenja. Postali smo ravnodušni u svemu i ne priznamo to kao svoju manu trudeći sebe primijeniti na bolje, nego tražimo nešto više i time upadamo u još manje. Više u bračnim odnosima, više u partnerskim odnosima, više u poslovnim odnosima, više u međuljudskim odnosima, više u svemu. Ne priznajemo poraz kako je naša nesposobnost gledati kraj sebe supružnika za kojeg sam se udala ili oženio, a tražiti više u drugoj ili drugom. Ne želimo dati bezuvjetnu ljubav onima koje si sam odabrao ili su ti dani. Stalno se žalimo, gunđamo, nemamo jedni prema drugima milosti ili kreposti. Ne shvaćamo da bi problem koji vidimo u drugima, trebali pronaći u sebi.

Jedan je propovjednik rekao ovako „Samo kroz čisto staklo naziru se sve boje i samo kroz čisto staklo bez boje možemo mirno promatrati i slušati svu šarolikost svijeta. Ako je staklo preuzelo samo jednu boju ono mijenja i iskrivljuje sliku i ne možeš kroz njega više suditi ispravno. Zato imamo iskrivljenu sliku o svemu. Živimo u neumjerenosti, netrpeljivosti, nesnošljivosti, u vulgarnosti iskrivljenoj sexualnošću, mržnji i da ne nabrajam dalje, sve pod krinkom borbe za slobodu, pravdu ili pravicu. Danas se pokušava preko moćnika svijeta i samoj Crkvi dirigirati, pogotovo ako nađu nekoga tko je svećenik bez Boga, pa ga onda donesu u medije kako bi se njime svatko zamahnuo na zidine naše Crkve, koja je od 7. stoljeća čuvala hrvatsku državnost, koja je sačuvala jezik, kulturu, običaje, molitvu, odnosno hrvatski pečat opstojnosti naroda.

Narav ljudska uvijek sebe postavlja za svrhu, a milost traži Boga. Ljudska narav neće da bude potisnuta, neće da izumre, neće da služi, ali milost nagoni da umreš u sebi, želi služiti, ne želi nad nikim vladati. Narav radi zbog svoje vlastite koristi i častohleplja, a milost kako da i drugima koristi. Narav rado prima počasti i slavu ljudsku, a milost čast i slavu zahvaljuje uvijek Bogu. Narav se plaši sramote i prozivanja, a milost se veseli ako podnese štogod radi sina Božjega. Narav ljubi nerad i sjetilni i materijalni mir, a milost uvijek rado radi i bez pravedne plaće. Narav teži za zanimljivim, ugodnim, a milost ljubi skromnost. Narav ljubi prolazna dobra i zemaljski dobitak, ljuti se zbog gubitka i štete, a milost teži za vječnim, neprolaznim dobrima i ne uznemiruje se ako štogod i izgubi. Narav rado prima, a teško daje, a milost je dobrostiva i društvena, zadovoljna s malo i rado i to podijeli. Narav se priklanja stvorenjima, taštinama i praznim razgovorima, a milost traži tišinu da se u Bogu odmori. Narav se veseli mnogim prijateljima i rodbini, ponosi se plemenitim rodom, poslom i smješka se velikašima i laska bogatašima, a milost ljubi neprijatelja, nehaje za rod ili pleme, rado se združi sa siromašnima. Narav se brzo potuži na nešto, a milost potajno podnaša nevolje i oskudicu. Narav voli saznat tajne i čuti novosti, a milost se uklanja i razmišlja o tajnama Božjim“.

Ja bih na ovo samo dodala, pametnom dosta. Kad čovjek stvara percepciju o drugom čovjeku, pravi ga po sebi; tko je za mene, tko je protiv mene. Jedna poslovica kaže „Neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj“ iliti „Prijatelj moga neprijatelja, moj je neprijatelj“. To je posebno izraženo u ovako malim sredinama, gdje vas prate s kim pijete kavu i u ljudima se stvara strah u potrebama. Pa tako se u ljudima stvara strah za egzistenciju, hoćeš li sutra imati plaću, hoćeš li imati miran stan i san, hoćeš li preživjeti virus, hoće li ti dijete školu završiti. Stalno nas drže u strahu. Kažu da je najveću diktaturu koju je svijet vidio provodio Napoleon, a svi znamo kako je Napoleon na kraju tragično završio.

Dakle, ako želimo pronaći svoj mir, moramo se uzdržati od pravila i ponuda svijeta. Kako je lijep čovjek umjeren, uzdržljiv koliko samo daje drugima u svojoj nesebičnosti. Samo jedan korak unazad stvorio bi silan prostor među nama.

U prvim danima potresa u Petrinji, Sisku i Glini čovjek je na facebooku napisao pomalo vulgaran, ali legendaran komentar: „A jebote…mi Hrvati uopće nismo narod. Mi smo interventna postrojba. Većinu vremena jedemo govna i ne služimo ničemu, ali kad se dogodi neko sranje onda svi skoče, ka one male beštije, jel se ono merkati zovu? Vadimo glave iz pijeska, rupa…iz guzica i propinjemo se na zadnje noge – A? Šta je bilo? I odjednom se svi pritvore u ljude i to one prave, s velikim LJ. Svi skaču, pomažu, rade šta triba, daju krv….Ono“.

I doista, ja mislim da smo mi svi ljudi s velikim LJ, da samo malo moramo otpustiti neke stvari iz svog života, oprostiti sebi i upoznati sebe kroz ona četiri Joharijeva prozora. Trebamo se osloboditi balasta prošlosti, napraviti korak unatrag i osloboditi jedni drugima prostor. U ovako lijepoj zemlji živjeli bi ko carevi! Pa i kad nam je najteže, pa i kad se porušiše gradovi, raspadoše sela, kad nas je udarilo zlo, uvijek negdje postoje neki tamo ljudi s velikim LJ – te male beštije, koji ko merkati dižu glavu iz pijeska i kako kaže čovjek gore, iz tuđih guzica i ako treba dat će vam krvi, uhvatit se s vama u kolo i zapjevati onu našu, paliti baklje za svoje heroje, vrištati s vama iz sveg glasa, potjerati tugu, bol i svaku nesreću, vratiti vam osmijeh na lice i vjeru da čovjek čovjeku nije vuk, nego lijek.

Nitko nije slučajno u našem životu, jedni drugima smo dani. Možda je svaki čovjek koji ulazi u naš život upravo ono što je tvoje srce tražilo, tvoja duša trebala, što bi naša pjevačica Vanna rekla - možda je blago koje tražim već odavno nađeno.

I imam za vas radosnu vijest, od ovog trena sve loše u sebi možete promijeniti.

Sad se svi lijepo u ovoj Korizmi izmirite, izljubite, izgrlite, obnovite vaše odnose, činite ljude sretnima makar to bilo i na vašu štetu, manite se besmislenih rasprava, napajajte srca povjerenjem, ispraćajte jedni druge srcima od zlata i u skorije vrijeme svijet će biti ljepše mjesto.

Volite se!


Samo registrirani članovi mogu ocjenjivati i komentirati članke. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje. Ako jeste registrirani, prijavite se ovdje.

ANKETA
Koje je vaše mišljenje o euru godinu dana nakon uvođenja?
Kliknite na opciju za koju želite glasati.
Oglašavajte se na 034 portalu jer:
više od 300.000 korisnika mjesečno
više od 2 milijuna otvaranja stranica svakog mjeseca
Pročitaj više

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAPRAVILA PRIVATNOSTI