Oduševljen Irskom: ¨Ovdje je sve drukčije. Ljudi su ljubazni, a radnik se cijeni¨
14.05.2015.
Mario Nakić
Pregleda: 12204
Saša Đurđević u Dublinu
(FOTO: Iz priv. kol. S. Đurđevića)
"Radio sam 10 i pol godina u jednom lipičkom poduzeću i odlučio sam otići s obzirom da mi plaća nije pokrivala dovoljno da mogu preživjeti i platiti režije, a uz to imam i kredit koji sam prije nekoliko godina podigao za adaptaciju kuće. Kada bih sve poplaćao, ne bih više imao niti kune. Svaki mjesec sam išao u minus i do tisuću kuna, a partnerica s kojom živim već tri godine nije nigdje mogla pronaći normalan posao. Radila je u jednom kafiću gdje je plaću primala na kapaljku i s velikim zakašnjenjem, a onda poslije ni to", objašnjava Saša Đurđević, 34-godišnji Lipičanin razloge zbog kojih je prije 20-ak dana odlučio skupa s djevojkom odseliti u predgrađe irskoga glavnog grada Dublina.
- Odlučio sam prekinuti taj niz u kojem sam gledao kako se u firmi u isto vrijeme dovode i namještaju ljudi bez iskustva, na puno bolje plaćene pozicije. Najavio sam otkaz ranije i otišao 22. travnja. Otišli smo totalno "na blef", bez ikakvog poznanstva ili dodira s Irskom osim onoga što smo mogli saznati preko interneta - dodaje Đurđević.
Nakon upornog traženja posla po Dublinu, ubrzo se uspio zaposliti u elitnom restoranu - pizzeriji koja je prije četiri godine osvojila nagradu za najbolju pizzu u Irskoj.
- Gledajući iz hrvatske perspektive, ovdje nije lako naći posao, ali ako se odlučiš doći radi toga i samo ti je to na pameti 24 sata dnevno, može se. Pješice smo išli i dijelili životopise, prelazili smo danima i po 10 kilometara, a uz to smo slali prijave i preko interneta. Meni je na kraju upalila internetska verzija. Moja partnerica se još nije zaposlila, ali je već odradila probni rad na dva mjesta pa očekujemo da će se i ona ubrzo zaposliti.
Oduševljen je Irskom, pogotovo ljudima i načinom kako tamo stvari funkcioniraju.
- Ovdje je sve drukčije i to u pozitivnom smislu. Ljudi su jako ljubazni, topli, samo se ispričavaju i voljni su pomoći. Obitelj kod kojih smo unajmili kratkotrajni smještaj po dolasku nam je pomogla oko svega, informirali su nas. Ljudi su ovdje navikli na došljake, Irska je sada multikulturalna zemlja. Kada Irci primijete da smo tek došli, pitaju nas uljudno kako smo i treba li nam pomoći. Krajolici su predivni, a plaće su puno veće iako cijene baš ne odudaraju od hrvatskih. Jedino je vrijeme hladnije nego u Hrvatskoj, ali nekome tko se bori za obitelj i preživljavanje to ne bi smjelo smetati - prepričava Saša svoje prve dojmove u zemlji o kojoj razmišljaju mnogi mladi Hrvati.
- Na poslu se radi, znači radi se dok god je radno vrijeme, nema "džabalebarenja", to se ovdje ne tolerira. Međutim, isto tako se cijeni dobar i pametan, vrijedni radnik i dobro je plaćen. Ovdje je plaća na tjednoj bazi tako da sam već dobio prvu plaću. Odnosi s kolegama, nadređenima i svima su korektni, čak ni škola nije bitna, bitno je što pokažeš na poslu. Nema ništa preko kumova i rođaka.
Saša planira ostati u Irskoj iako, kaže, žao mu je što svoje snove ne može ostvariti u svojoj domovini. Najviše mu je žao što sada nije sa svoje dvoje djece iz bivšeg braka koje je zbog odlaska na rad u Irsku ostavio kod njihove majke.
- Nisam čak ni ja očekivao da će u Irskoj biti ovako dobro. Volim Hrvatsku, ali Hrvatska očito ne voli nas budući da ne možemo preživjeti čak i kada imamo volju raditi i vikendom i svakako. Ušli smo u Europsku uniju i iz nje primili poreze, namete i cijene, a plaće su ostale balkanske. Ostat ću ovdje da sebi i svojoj djeci osiguram nešto. Žalosno je što sam im ovdje daleko, više od koristi, nego da sam ostao u Lipiku frustriran i u besparici - zaključuje Saša.
