Predstavljanje knjige Nikole Rašića „Šijaci i Šokci u Požeškoj kotlini“
16.1.2026. | 08:15
N.H.
Pregleda: 1975
FOTO: D. MIRKOVIĆ
U punoj Dvorani znanja Gradske knjižnice Požega sinoć je održano predstavljanje knjige mr. sc. Nikole Rašića „Šijaci i Šokci u Požeškoj kotlini - etnolingvističko i književnopovijesno istraživanje“. Ta je knjiga objavljena 2025. godine u izdanju Hrvatskoga instituta za povijest – Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje te Povijesnoga društva Požega. Recenzenti su prof. dr. sc. Mario Bara, izv. prof. dr. Marijan Šabić i dr. sc. Marinko Vuković. Izdavanje ove knjige pomoglo je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske. Knjiga ima 326 stranica. O knjizi su govorili recenzenti, autor i dr. sc. Stanko Andrić, a uvodnu riječ održao je povjesničar Vinko Tadić, predsjednik Povijesnoga društva Požega. Profesorica Jasmina Posedi izvela je dvije kompozicije na harmonici: „Oblivion“ Astora Piazzolle i „Ave Maria“ Jevgenija Derebenka. 
Vilim Korajac, požeški pisac, napisao je humorističnu pripovijest „Šijaci“. U tom djelu tvrdi da je to naziv za stanovnike Požeške kotline. Nikola Rašić je, među ostalim, rekao: „U toj pripovijesti Korajac se bespoštedno ruga Šijacima, seljacima iz Gologa Brda kod Kaptola. U još oštrijoj satiri i urnebesnoj humoresci ʼAuvergnanski senatoriʼ izruguje se gluposti gradskih čelnika Požege i uopće Požežana. Usprkos poruzi i kritici njihova mentaliteta, Požežani su izgleda i sami prihvatili ime Šijak kao vedar način poimanja svoga identiteta, a ostatak Hrvatske naziva ih Šijacima. To ime izgleda dosta staro i susrećemo ga po čitavome Balkanu, no značenje i porijeklo naziva nije jasno. Za to je bilo potrebno opsežno istraživanje. Knjiga je antropološka studija u kojoj je opisana etnolingvistička situacija u Požeškoj kotlini, lokalni etnonimi i društveni identiteti. Ova je knjiga uvod u temu tko su Požežani.“ 
Povjesničar Vinko Tadić u završnom obraćanju, među ostalim, je rekao: „Knjiga koju smo predstavili ponešto otkriva o našem višeslojnom identitetu. Tu je zasigurno riječ o barem jednome segmentu toga identiteta. Siguran sam da nam to djelo može pomoći da bolje razumijemo svijet lokalne zajednice u kojemu smo podizani i odgajani te da u tom smislu možemo ponešto saznati i o nama samima. S jasnom sviješću o tome da naši korijeni nisu jednoznačni, sigurni ponajprije u svoj ljudski identitet, u ovom izazovnom i neizvjesnom vremenu najvažnije je razvijati razumijevanje i međusobno poštovanje u dijalogu i toleranciji s našim bližnjima, a posebno sa sugrađanima i sugrađankama koje vidimo kao druge i drugačije jer ponajprije smo ljudi, potom građani, onda sve drugo. Završit ću riječima pisca Branka Ćopića: ʼGdje su granice među ljudima? Nema u čovjeku ni Vlaha ni Turčina. Postoji samo golema ljudska bijeda i nevolja, jednako vlaška i turska.ʼTo zasigurno vrijedi i za Šijake i Šokce.“ 
