Meso crne svinje savršenog je okusa i mirisa, idealno za kulen i kobasice
05.02.2014.
Lidija Galić
Pregleda: 42768
Ivan Ivić među rijetkima je koji uzgajaju crnu slavonsku svinju
(FOTO: Lidija Galić)
Crna slavonska svinja fajferica sve je traženija na hrvatskom tržištu. Međutim, tek rijetki se bave njezinim uzgojem. Prednosti uzgoja ove pasmine Ivan Ivić, iz Golog Brda pored Kaptola, prepoznao je još prije 15 godina. Bio je tada među prvim uzgajivačima u Hrvatskoj.
- Teško sam tad obolio. Imao sam tumor kosti. Čuo sam da je meso crne svinje vrlo zdravo pa sam se odlučio sam uzgajati. Uz to živim u kraju gdje se oduvijek njegovala tradicija, a crna svinja dio je povijesti našeg sela – prepričava Ivić.
Danas ima 50-ak svinja, no zna ih biti i puno više.
- Kada bi ljudi barem znali koliko je to meso zdravo. Te svinje žive na otvorenom, prase se i na minus 20, a ni jedno prase ne ugine, ne treba ih grijati ni dohranjivati. Dovoljno im je osigurati natkriveni prostor s malo slame da se imaju gdje skloniti za ružnoga vremena. Jedu suho sijeno, travu, kukuruz, kupus i sve što ima date. To dok čovjek sam ne vidi teško može povjerovati – kaže Ivić.
Ulaganja su minimalna, a rentabilnost 100-postotna. Nije ih potrebno cijepiti, a bilo kakvi lijekovi, kaže Ivić, ne dolaze u obzir.
I dok cijena mesa crne svinje nije veća od ostalih pasmina potražnja je daleko veća. Osim hrvatskog, sve više je za meso crne svinje zainteresirano strano tržište. Ivan Ivić trenutačno ima kupce iz Slovenije dok u ožujku kreće i prva isporuka za francusko tržište.
- Meso crne svinje je savršeno. Nema u sebi vode kao drugo meso koje kupujemo, tamno crvene je boje, izuzetno je mekano i idealno za kobasice i kulen. Slanina i mast su neusporedivo bolji. Mast kao da se kristalizira, ima fantastičan i miris i okus – pojašnjava.
Ulaskom u EU nameću se i nova pravila u uzgoju. Požeško-slavonska županija stoga će financirati genetiku crne svinje bez koje neće biti moguće ove proizvode plasirati na europsko tržište.
- Županija nam stvarno maksimalno pomaže. Volio bih da nas uzgajivača bude što više. Samo da nam država ne otežava. Nameti su dosta veliki i imam dojam da je još uvijek cilj poljoprivrednicima otežati umjesto olakšati posao– požalio se Ivić.
Obitelj Ivić trenutačno obrađuje gotovo 90 hektara zemlje. Na dvadesetak hektara ograđen je prostor za svinje.
- Zna se dogoditi da ih ne obiđem i po nekoliko dana i kad dođem opet je sve u savršenom redu. Bude slučajeva da pokoje prase usfali, ali većih problema, hvala Bogu, nema – kaže na kraju.
Planovi za budućnost su mu proširiti uzgoj. Iako se pomalo pribojava nereda na tržištu zbog toga što tek rijetki imaju čistu pasminu, Ivić vjeruje da će isplativost ovog uzgoja prepoznati i drugi. Osim zdravstvenih razloga zbog kvalitete mesa tu su zasigurno i oni financijske prirode jer potražnja je još uvijek daleko veća od ponude.
