Dani Matka Peića, ne tako davno

FOTO: Z.R. FB

10.2.2023. | 18:52 | Ante Mandarić
Pregleda: 4513

Prigodom današnje 100. obljetnice rođenja umjetničkog genija Matka Peića prisjećamo se kulturnih manifestacija koje su nadahnute njegovim jedinstvenim talentom izniknule u ovom gradu.

Matko Peić bio je iznimno plodan prozaist, jednako edukativan esejist te istančano intuitivan akvarelist koji je boje, mirise i okuse Zlatne doline vješto prenosio u riječi i slike. Upravo na tragu njegova nepresušna stvaralaštva, bivši gradonačelnik Zdravko Ronko nakon pokrenuo je između ostalog kulturnu manifestaciju Dani Dobriše Cesarića, a potom i Dane Matka Peića. Nažalost, po odlaska Zdravka Ronka bogata kulturna baština ovog grada svedena je na ostatke-ostataka te ako je i bilo riječi o održavanju i obilježavanju bitnih kulturnih momenata, oni su bili stihijski odrađeni i sadržajno pusti.

Kakvo epicentralno mjesto je umjetnost imala nekada najbolje je dočarao bivši gradonačelnik Zdravko Ronko koji je na svom FB profilu objavio kronologiju obnavljanja kulturnu-umjetničke požeške scene uz poseban osvrt na Matka Peića, a njegov status u cijelosti prenosimo:


Kada sam u jesen 2002.  preuzeo upravljanje Požegom zatekao sam ju u svekoliko deprimirajuće devastiranom stanje - materijalnom, političkom, kulturnom, moralnom….da i u duhovnom s izostankom bilo kakve empatije vlasti za građane Požege, te Slavonske Atene.                                                                                                     


A akteri toga, sve od reda skorojevići koji puške ne vidješe, krajem drugog i na prijelazu u treće tisućljeće zauzeše, rasturiše i svedoše Požegu na najprostiju palanku. Sjetimo se samo razvaljenih ulica i nogostupa, dotrajale i nedostajuće nadzemne i podzemne infrastrukture, zapuštenih mostova i hortikulture, oronulih i prljavih pročelja, veža i kapija, užasavajućeg stanja spomeničke baštine, jada i bijede kulture i njenih sadržaja….

No, uhvatio sam se u koštac s tim i takvim nasljeđem. Kako je u ovom prilogu riječ o Matku Peiću i oživotvorenoj manifestaciji „Dani Matka Peića“, a povodom obljetnice njegovog rođenja, što sam i kako sam radio i podizao Požegu u materijalnom, kulturnom, moralnom i duhovnom smislu biti će riječi drugom prilikom, za sada ću se zadržati samo na jednom malom segmentu, dijelu kulture - ostavštini i našoj zahvalnosti tom velikanu pisane riječi, boje i kista, Matku Peiću.                                                                           

Viziju sam imao, ideje nisu nedostajale, a suradnici bijahu poletni .                                                                   

Iste  te jeseni ustrojio sam manifestaciju „Dani Dobriše Cesarića“ na deset godina a koja je  izrodila niz kolokvija, okruglih stolova, tribina, pjesničkih večeri, zbornika knjiga…. što je rezultiralo i ocjenom o najboljoj hrvatskoj pjesničkoj manifestaciji koja je snažno  podigla značaj i ugled Požege u hrvatskoj kulturi.                  Da, ali i kako sam rekao, nakon deset godina ići će i „Dani Matka Peića“, a mi ni vijenac ili cvijeće nemamo gdje položiti. Stoga već 2003. odlučujem, s prozora više neću gledati kazan za pečenje rakije na središnjem trgu - rastjerujem požeško mudroslovno povjerenstvo, a i stručno u Zagrebu koje je gotovo četrdeset godina lamentiralo što i kako sa našim simbolom – Kužnim pilom.  Blef, kako ću i ja poput Bogumila Fleisiga 1943. oštećeni spomenik urediti pomoću priučenog zidara (Nikola Janjatović) s malo armaturne  žice i maltera, upalio je.

Ministar Vujić, stranački mi kolega i osobni prijatelj toliko se nakostriješio i uspaničio tražeći čak i pomoć središnjice stranke kako bi me zaustavio, a da bi istovremeno pod hitno podigao  sve snage ministarstva i donio odluke - za izradu replike spomenika  u Vicenzi 3,0 mil kn, ide izgradnja arhivskog depoa 2 mil kn, pojačana sredstva muzeju te uređenje stare i derutne zgrade nekadašnje Svilane na Trgu Matka Peića uz uvjet da objekt koristi Konzervatorski odjel u Požegi  ( u jednim od narednih priloga to ću opširno i detaljno prezentirati, a predstavit ću i Vujićev zapis sjećanja na tu poker partiju).                                                               

I evo uvjeti su stvoreni, ministarstvo je o svom trošku uredilo Staru svilanu, određena sredstva usmjerili smo za uređenje pročelja povijesnih zgrada na Trgu - Cirakijeve kuće i  Tiskare Miroslava Kraljevića, angažirani su arhitekti koji su osmislili, a građevinari  izveli radove, posadili hortikulturu, postavili koševe, klupe, rasvjetu, umjetnik izradio spomen bistu i Trg Matka Peića bijaše gotov. 

 2012. završava ciklus 10. godina „Dani Dobriše Cesarića“ i krećemo  s pripremama kako bi u 2013. startali na deset daljnih godina s „ Dani Matka Peića“. I bijaše tako, no, bijaše i samo jednu, jedinu godinu! U godini kad sam najviše davao, stvarao i uspostavio široki prostor za lobiranje, podigoše glavi isti oni skorojevićevski akteri s prijelaza tisućljeća, angažirajući i pokojeg novokomponovanog  izdanka  svoje svojte koji prljavom kampanjom , lažima i obmanama izmamiše od građana da mi okrenu palac na dolje, a u svom naletu zatiranja svega što stvorih, nastradaše i „Dani Matka Peića“ Danas, tim palcem dolje, svedoše i Grad ponovo na palanačke grane.





VIŠE NA TEMU:
ZDRAVKO RONKO
KULTURA

Samo registrirani članovi mogu ocjenjivati i komentirati članke. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje. Ako jeste registrirani, prijavite se ovdje.

ANKETA
Jeste li zadovoljni rezultatima Izbora?
Kliknite na opciju za koju želite glasati.
Oglašavajte se na 034 portalu jer:
više od 300.000 korisnika mjesečno
više od 2 milijuna otvaranja stranica svakog mjeseca
Pročitaj više

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAPRAVILA PRIVATNOSTI