Dani Matka Peića, ne tako davno
10.2.2023. | 18:52
Ante Mandarić
Pregleda: 4714
FOTO: Z.R. FB
Prigodom današnje 100. obljetnice rođenja umjetničkog genija Matka Peića prisjećamo se kulturnih manifestacija koje su nadahnute njegovim jedinstvenim talentom izniknule u ovom gradu.
Matko Peić bio je iznimno plodan prozaist, jednako edukativan esejist te istančano intuitivan akvarelist koji je boje, mirise i okuse Zlatne doline vješto prenosio u riječi i slike. Upravo na tragu njegova nepresušna stvaralaštva, bivši gradonačelnik Zdravko Ronko nakon pokrenuo je između ostalog kulturnu manifestaciju Dani Dobriše Cesarića, a potom i Dane Matka Peića. Nažalost, po odlaska Zdravka Ronka bogata kulturna baština ovog grada svedena je na ostatke-ostataka te ako je i bilo riječi o održavanju i obilježavanju bitnih kulturnih momenata, oni su bili stihijski odrađeni i sadržajno pusti.
Kakvo epicentralno mjesto je umjetnost imala nekada najbolje je dočarao bivši gradonačelnik Zdravko Ronko koji je na svom FB profilu objavio kronologiju obnavljanja kulturnu-umjetničke požeške scene uz poseban osvrt na Matka Peića, a njegov status u cijelosti prenosimo:
Kada sam u jesen 2002. preuzeo upravljanje Požegom zatekao sam ju u svekoliko deprimirajuće devastiranom stanje - materijalnom, političkom, kulturnom, moralnom….da i u duhovnom s izostankom bilo kakve empatije vlasti za građane Požege, te Slavonske Atene.
A akteri toga, sve od reda skorojevići koji puške ne vidješe, krajem drugog i na prijelazu u treće tisućljeće zauzeše, rasturiše i svedoše Požegu na najprostiju palanku. Sjetimo se samo razvaljenih ulica i nogostupa, dotrajale i nedostajuće nadzemne i podzemne infrastrukture, zapuštenih mostova i hortikulture, oronulih i prljavih pročelja, veža i kapija, užasavajućeg stanja spomeničke baštine, jada i bijede kulture i njenih sadržaja….
No, uhvatio sam se u koštac s tim i takvim nasljeđem. Kako je u ovom prilogu riječ o Matku Peiću i oživotvorenoj manifestaciji „Dani Matka Peića“, a povodom obljetnice njegovog rođenja, što sam i kako sam radio i podizao Požegu u materijalnom, kulturnom, moralnom i duhovnom smislu biti će riječi drugom prilikom, za sada ću se zadržati samo na jednom malom segmentu, dijelu kulture - ostavštini i našoj zahvalnosti tom velikanu pisane riječi, boje i kista, Matku Peiću.
Viziju sam imao, ideje nisu nedostajale, a suradnici bijahu poletni .
Iste te jeseni ustrojio sam manifestaciju „Dani Dobriše Cesarića“ na deset godina a koja je izrodila niz kolokvija, okruglih stolova, tribina, pjesničkih večeri, zbornika knjiga…. što je rezultiralo i ocjenom o najboljoj hrvatskoj pjesničkoj manifestaciji koja je snažno podigla značaj i ugled Požege u hrvatskoj kulturi. Da, ali i kako sam rekao, nakon deset godina ići će i „Dani Matka Peića“, a mi ni vijenac ili cvijeće nemamo gdje položiti. Stoga već 2003. odlučujem, s prozora više neću gledati kazan za pečenje rakije na središnjem trgu - rastjerujem požeško mudroslovno povjerenstvo, a i stručno u Zagrebu koje je gotovo četrdeset godina lamentiralo što i kako sa našim simbolom – Kužnim pilom. Blef, kako ću i ja poput Bogumila Fleisiga 1943. oštećeni spomenik urediti pomoću priučenog zidara (Nikola Janjatović) s malo armaturne žice i maltera, upalio je.
Ministar Vujić, stranački mi kolega i osobni prijatelj toliko se nakostriješio i uspaničio tražeći čak i pomoć središnjice stranke kako bi me zaustavio, a da bi istovremeno pod hitno podigao sve snage ministarstva i donio odluke - za izradu replike spomenika u Vicenzi 3,0 mil kn, ide izgradnja arhivskog depoa 2 mil kn, pojačana sredstva muzeju te uređenje stare i derutne zgrade nekadašnje Svilane na Trgu Matka Peića uz uvjet da objekt koristi Konzervatorski odjel u Požegi ( u jednim od narednih priloga to ću opširno i detaljno prezentirati, a predstavit ću i Vujićev zapis sjećanja na tu poker partiju).
I evo uvjeti su stvoreni, ministarstvo je o svom trošku uredilo Staru svilanu, određena sredstva usmjerili smo za uređenje pročelja povijesnih zgrada na Trgu - Cirakijeve kuće i Tiskare Miroslava Kraljevića, angažirani su arhitekti koji su osmislili, a građevinari izveli radove, posadili hortikulturu, postavili koševe, klupe, rasvjetu, umjetnik izradio spomen bistu i Trg Matka Peića bijaše gotov.
2012. završava ciklus 10. godina „Dani Dobriše Cesarića“ i krećemo s pripremama kako bi u 2013. startali na deset daljnih godina s „ Dani Matka Peića“. I bijaše tako, no, bijaše i samo jednu, jedinu godinu! U godini kad sam najviše davao, stvarao i uspostavio široki prostor za lobiranje, podigoše glavi isti oni skorojevićevski akteri s prijelaza tisućljeća, angažirajući i pokojeg novokomponovanog izdanka svoje svojte koji prljavom kampanjom , lažima i obmanama izmamiše od građana da mi okrenu palac na dolje, a u svom naletu zatiranja svega što stvorih, nastradaše i „Dani Matka Peića“ Danas, tim palcem dolje, svedoše i Grad ponovo na palanačke grane.
