Daleko od oka, daleko od srca!?
14.4.2018. | 08:36
Franjo Memedović
Pregleda: 5338
FOTO: Franjo Memedović
Kakvu komunalnu infrastrukturu ova graničarskim sela imaju, to najbolje znaju oni koji u njima žive, ali i slučajnom putniku namjerniku ne može ostati nezapaženo, da ona nije na nekom zavidnom nivou. Dobro je poznato da ovaj kraj nema izgrađen sustav odvodnje, kanalizaciju, čiji se početak izgradnje tek usput spominje, da niti u jednom selu nema pješačkih staza - trotoara, niti s jedne strane ceste, da na autobusnim stajalištima nema ugibališta, a niti nadstrešnica na tim stajalištima nema. Vodovodna mreža koja je izgrađena prije petnaestak godina skoro je u potpunosti neiskorištena, jer zbog visoke cijene priključka mnogi i dalje koriste bunare i hidrofore, a to znači i upitnu ispravnost i kvalitetu pitke vode.
Ovako nešto nikako se svidjelo ne bi dr. Andriji Štamparu. Radi interesa zaštite zdravlja i interesa veće isplativosti postojeće vodovodne mreže, kroz veću potrošnju vode, ozbiljno treba razmisliti o nekom simbolično iznosu cijene priključka, možda i besplatnog. Sve ovo što nemaju i što si priuštiti ne mogu i te kako utječe na kvalitetu života stanovnika u tim selima, i nije čudo što ih svaki dan sve više napuštaju, jer standard života u dvadeset prvom stoljeću traži puno više od ovoga što danas imaju.
Doznali smo jednom prilikom od čelnika Grada Pleternice da izgradnja pješačkih staza u ovim naseljima ovisi o izgradnji kanalizacijske mreže, koja bi se trebala graditi po istim trasama. Ako je to tako, što je na određen način i logično i opravdano radi izbjegavanja nepotrebnih dodatnih troškova, to bi onda moglo samo značiti da mještani Bučja, Drenovca i Zagrađa neće još dugo sigurno i bezbrižno šetati i pješačiti kroz svoja sela, jer se kanalizacijska mreža tek negdje samo u nekim pred nacrtima spominje, i izgleda da će proteći još puno godina i vode Orljavom, pa da se ona u ovim selima i izgradi. Nije ovo čudno Bučjanima, Drenovčanima i Zagrađanima , navikli su oni da se u njihovu kraju gradi onda kada se više nigdje drugdje nema više što graditi. Tako je nekada bilo, a znaju oni i zašto, ali zašto je sada tako i do kada će takav odnos prema njima potrajati, to bi željeli znati, a trebao bi im netko to i pojasniti.
Ono što nema nekih zapreka i moglo bi se radi sigurnosti i udobnosti odmah napraviti, to su ugibališta na autobusnim stajalištima i nadstrešnice na njima. Nije ugodno po kiši i snijegu, ali i po ljetnoj žegi, pod vedrim nebom čekati autobus koji nema ugibalište za pristajanje nego na otvorenoj cesti zaprečava i ugrožava sigurnost drugih sudionika u prometu. Neće biti dobro da nečija nesreća nakon nekog stradavanja potakne na razmišljanje one koji su za izgradnju komunalne i cestovne infrastrukture na ovom području odgovorni, da ipak izvrše svoju obvezu i da to naprave.
Nije dobro da žitelji ovog kraja imaju osjećaj zapostavljenosti. Nikako ne bi trebalo i ne bi se smjelo dogoditi da ispadne po onoj staroj narodnoj ,,DALEKO OD OKA, DALEKO OD SRCA ". Da to nekada nije bilo tako potvrđuju i najstariji žitelji ovih graničarskih sela, prisjećajući se vremena kada su Bučje, Drenovac i Zagrađe upravno pripadali bivšem Kotaru Slavonski Broda, kada im je, kako oni kažu, bilo puno bolje i ako su od Broda bili puno udaljeniji od sadašnjih upravnih središta. Možda bi graničari u današnje vrijeme morali i trebali biti malo glasniji i jasniji u zahtjevima i traženjima svojih prava?!
