Biskup Škvorčević na misijsku nedjelju krstio osmo dijete u obitelji Ivić u Bučju
20.10.2020. | 07:26
Požeška biskupija
IZVOR: Požeška biskupija
Pregleda: 3977
FOTO: 034 portal
Na Misijski nedjelju, 18. listopada požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Preobraženja Gospodnjega u Bučju, tijekom kojeg je krstio Filipa, osmo dijete Josipa i Maje Ivić. Koncelebrirali su župnik Dragoslav Kozić i biskupov tajnik Matej Siluković.
Prije početka misnog slavlja biskupa su pozdravile dvije prvopričesnice odjevene u narodne nošnje, Emili Kovaček i Vanesa Vračić, te su mu u znak dobrodošlice uručile cvijeće. Uvodeći u misno slavlje, biskup je ustvrdio da su nam dvije prvopričesnice u pozdravu dobro protumačile kako je lijepo biti na strani života. Izrazio je radost što je nakon dvije godine ponovno došao u Bučje iz istog razloga, zbog krštenja djeteta u obitelji Ivić. Kad god se mladi bračni drugovi opredijele za život, to je događaj u Hrvatskoj kojem treba posvetiti najveću pozornost, kazao je biskup. Naglasio je kako su obitelji s brojnom djecom posebni Božji znakovi da u Hrvatskoj zadnju riječ neće imati oni koji su protiv života, i da će u njoj pobijediti život. Čestitao je roditeljima Josipu i Maji, te im je zahvalio što su se iz ljubavi koja je spremna na žrtvu još jednom opredijelili za život.
U homiliji biskup je rekao kako bi volio da nam je Isus u današnjem evanđelju progovorio ne samo da trebamo caru dati carevo a Bogu Božje, nego i o tome što nam je raditi kad se oni koji su na vlasti međusobno javno prepiru. No, kad temeljitije promislimo o Isusovim spomenutim riječima, ustvrdio je biskup, pronaći ćemo u njima mudri način na koji nam valja živjeti nutarnju slobodu duha i u trenutačnom stanju sukobljavanja u hrvatskom društvu. U razmišljanju nad evanđeoskim ulomkom biskup se osvrnuo na činjenicu da u ljudskom društvu uvijek ima nedobronamjernih ljudi, koji svoje životne energije troše u podmetanja drugima i u spletkarenjima jednih protiv drugih. Kazao je da su takvi bili farizeji i herodovci koji su raspravom o tome treba li ili ne treba plaćati porez caru, Isusa željeli uhvatiti u zamci, da štogod on odgovorio, na koncu u očima naroda ispadne kriv. Ako kaže da treba caru plaćati porez, bit će proglašen suradnikom rimskog okupatora. Ako pak rekne da caru ne treba plaćati porez, ogriješit će se o rimsku vlast koja će ga zbog toga sankcionirati. Međutim, Isus ne nastupa ljudskom lukavošću, nego božanskom mudrošću. Nakon što su protivnici na njegov upit kazali da se na kovanici rimskog novca nalaze careva slika i natpis, on im odgovara glasovitom rečenicom: »Podajte caru carevo, a Bogu Božje!« To nas upućuje na to da se i u odgovoru na pitanje »što je Božje«, prisjetimo kako je na prvim stranicama Svetog pisma objavljeno da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku, kazao je biskup. Dakle, na novcu slika careva, a u čovjeku slika Božja, što znači da čovjek pripada Bogu i da se treba predati njemu u ruke. U protivnom, ako svoju sudbinu povjeri nekom drugom, on postaje izgubljeno biće, zaključio je biskup. Pred čovjeka se dakle postavlja sudbonosno pitanje čiji on želi biti, i pred tim pitanjem on ne može ostati neutralan i neopredijeljen, kazao je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da pred pitanjem čiji su na koncu ne ostanu ravnodušni, na površini, nego da zarone u dubinu svog bića i nahrane svoje srce Božjom prisutnošću. Istaknuo je kako prorok Izaija u prvom čitanju tumači da su Židovi odvođenjem u babilonsko sužanjstvo platili veliki račun zbog toga što su bili nevjerni Bogu i savezu s njime, i što su njihovi kraljevi prestali biti Božji pomazanici, a oni kao narod počeli živjeti površnost postojanja. No, Bog se poslužio poganskim kraljem Kirom kao sredstvom da svoj prognani narod vrati u domovinu i obnovi savez s njime, te mu je na taj način posvjedočio da svijetom, poviješću i ljudskim sudbinama ne gospodare zemaljski kraljevi i carevi, nego on, Bog svemogući. Biskup je ustvrdio kako iz tog povijesnog iskustva starozavjetnog Božjeg naroda proizlazi važni poučak i za nas danas: da naša sadašnjost, budućnost i vječnost ovisi prvenstveno o Bogu i da ih trebamo izgrađivati u savezu s njime te da se na Misijsku nedjelju trebamo podsjetiti da je to naše prvenstveno kršćansko poslanje u svijetu.
Izrazio je uvjerenje da su nazočni vjernici, koji su unatoč opasnosti od koronavirusa došli na ovo slavlje, posvjedočili kako svoju sudbinu nisu prepustili bilo kome i bilo čemu, nego da su je stavili u Božje ruke. Također je izrazio uvjerenje da je obitelj Ivić svojim opredjeljenjem za osmo dijete u svijetu koji nije hrabar s obzirom na život, posvjedočila kako prihvaćanje novog života kao Božjeg dara nije nešto čemu se treba rugati, nego vrijednost na kojoj se gradi budućnost naše domovine, u kojoj se ne treba bojati izumiranja niti biti u strahu od useljenika i migranata iz raznih dijelova svijeta. Pohvalio je obitelj Ivić što u svom opredjeljenju za život računa s Bogom, i ne mareći za negativne komentare nekih ljudi ostvaruje u svom braku i obitelji svojevrsno misijsko poslanje utemeljeno u svetom krštenju. Nazočne pak vjernike pozvao je da ih radi toga poštuju, za njih mole i pomažu da njihova djeca rastu u dobi i mudrosti pred Bogom i pred ljudima, te da po njima Hrvatska bude lijepa ne samo po svojim prirodnim ljepotama, nego po ljepoti i dobroti ljudi koji u njoj žive, a osobito po vjernosti i otvorenosti životu bračnih drugova. Pozvao ih je da se pred različitim putovima koji se otvaraju pred njihovim hodom u budućnost, opredijele za Božji, pobjednički put. Čestitao je obitelji Ivić što se svrstala uz Boga ići pobjedničkim putem, te je pozvao sudionike slavlja na molitvu da takvih obitelji bude što više, jer su one poseban blagoslov naše zemlje. Na svršetku misnog slavlja biskup je podsjetio roditelje Ivić na krsno preporođenje njihova sina Filipa, te im je ustvrdio da s ovog slavlja nose svojoj kući dragocjeno Božje blago. Poželio je da ih Bog svojom blizinom prati u njihovim plemenitim nastojanjima oko odgoja djece. Sudionicima slavlja zahvalio je što svoje snage nastoje ugrađivati u ono što je dobro, plemenito i što ih utvrđuje u njihovu dostojanstvu, a osobito za suradnju sa župnikom u izgrađivanju župne zajednice. Župniku pak Dragoslavu zahvalio je za sve što nastoji činiti u suradnji s povjerenim mu župljanima. Nakon svete mise biskup se zadržao u razgovoru s članovima obitelji Ivić, zanimao se za njihov obiteljski život, te im uručio darove i novčanu potporu.
