ʺBolje da selo izumre, nego da običaji nestanu!ʺ
4.11.2018. | 09:33
Franjo Memedović
Pregleda: 11471
Tradicija u Slavoniji
(FOTO: Franjo Memedović)
Eto, već smo duboko u jesen zagazili, vremenske prilike još uvijek nas dobro služe, istina kiše baš puno i nema, iako bi za neke ratarske poslove dobro došla, ali što se može, o tome netko drugi odlučuje. Poslovi oko berbi i prikupljanja raznih plodina, jesenska sjetva ratarskih kultura, kao i poslovi u šumi na sječi i dovoženju drva za ogrjev polako se privode kraju i s dolaskom studenog, aktivnosti i poslovi s vanjskih prostora polako se prenose na radove oko kuće i u svoje avlije.
Oni koji još to nisu napravili, vrstaju se oko veselog stroja, peku rakije jer kakva bi to jesen i zima bila da se u podrumu ili nekoj priručnoj ostavi,u starom hrastovom ili dudovom buretu, ne nađe pokoja oka domaće slavonske šljivovice ili komovice, bećarske vodice, onako za bolju cirkulaciju, u hladnim zimskim danima i noćima. Vino je već odavno u buradima, ove godine čak i nešto ranije, a uskoro će i na krštenje, iako već i u ovoj fazi i te kako ,,lovi" jer i Sv. Martin je pred vratima.
I tako kad su svi ovi vrlo važni poslovi pozavršavani, ostao je onaj možda najvažniji ili bolje reći, jednako važan, a to je svinjokolja. Posao je to koji Slavoncu-Šokcu, a i svima ostalima koji su Slavoniju odabrali za svoj zavičaj, znači jako puno jer to je više od tradicije i običaja, to je ponos i dika čovjeka ovog podneblja koji ga čini drugačije poznatijim i posebnijim od ostalih.
E, kada smo kod svinjokolja, tu se već pojavljuju problemi, kako i s kime odraditi taj zahtjevan i odgovoran posao?
Nije lako bravca od 200 ili 250 kg srušiti, u koritu okrenuti i ofarugati (ofuriti) i na čegere objesiti. Ako gazda ima takva dva u smoku ili čak i tri, za taj i takav posao potrebna su bar petorica zdravih, jakih i sposobnih baja. I sve bi to bilo dobro da se takvi u rodbini, među kumovima i komšijama mogu pronaći. Nažalost, u posljednjim godinama to je sve teže, tako da je i tradicionalnih svinjokolja sve manje. Uslužnih klaonica skoro da i nema ili bi se na prste jedne ruke mogle nabrojati, a one bi bar malo ovaj posao mogle olakšati. U nedostatak radne snage za obavljanje tradicionalne slavonske svinjokolje, malo tko u ovom poslu prepoznaje neku svoju priliku i interes. Ništa nije bolje niti oko poslova koje na svinjokolji obavljaju žene. Crijeva skoro više nitko i ne pere, jer ona se u trgovačkim centrima mogu kupiti, iako jeftina baš i nisu, a pravu svinjsku večeru uz dobru frišku čorbu (juhu) s pravim dugačkim, kao dukat žutim rezancima, sarmu od domaćeg kiselog kupusa i meso s krumpirom na tepsiji uz obavezno kušanje i ocjenjivanje svježih pečenih kobasica i neizostavne krofne, još su rijetke domaćice i gazdarice koje to znaju pripremiti. Mladih je u selima, sve manje, ili su otišli trbuhom za kruhom ili ih u ovo današnje vrijeme tradicija i stari običaji sve manje zanimaju, dok oni stari uz svu volju i želju da vrijednosti svoje prošlosti sačuvaju i ne prepuste zaboravu, to više nisu u stanju, snazi i mogućnost održavati.
Što nas to snađe i ostajemo lo mi to polako bez naših običaja i tradicije? Ne dao Bog, jer ako bez tog ostanemo, bolje da i nas samih više nema. Kaže stara narodna izreka,, BOLJE DA SELO IZUMRE NEGO DA OBIČAJI NESTANU". Možda slavonske svinjokolje u budućnosti i neće ličiti na one prije tridesetak i više godina, ali ipak se treba nadati da će se one i u današnjim prilikama ipak održati i odvijati, da pravi Slavonac-Šokac neće dopustiti da ostane bez kulina i kulinove seke, prave domaće šunke za Uskrs, dobrog komada slanine, par tabli suhih rebara, ukusnog kimpakla (slanine od podvoljka), domaćih čvaraka, švargla, divenice i mirisne zdrave svinjske masti.
Shvatit će mladi Slavonci kakvu vrijednost u svojoj tradiciji imaju, ako ne prije, onda kada se jednog dana iz nekog svijeta u koji su otišli vrate. Poučeni onim što su u tuđini vidjeli, kako drugi do svojih vrijednosti drže, prepoznati će mogućnost da upravo na temeljima svoje tradicije, kulture i običaja mogu graditi egzistenciju svojih obitelji, tu na svom tlu, u svojoj Slavoniji.
Još da nam KULIN kulenom prestanu zvati i njegovi seku kulenovom sekom dozivati, da nam netko tamburu u nešto drugo ne pretvori, da nam duša onakva bećarska ostane i da apatiju inat pobjedi, bit će opet Slavonija ona prava, bogata i ponosna. Svašta je kroz stoljeća Slavonijom prošlo, mnogi vladari i ratovi, kuge, haračenja i pljačke, razni izdajnici i prodane duše, ali nikada do kraja slavonski duh i inat nisu uništeni. I ovo današnje vrijeme i stanje, za što su Slavonci najmanje krivi, sigurno će proći, a oni koji su za to ,,zaslužni" sigurno se crvenjeti neće, jer oni i tako misle da se sve ovo moralno dogoditi iako dobro znaju da to tako ne može biti. Mudra narodna kaže,,KIŠA PADATI NEĆE AKO SE NE NAOBLAČI". Bez obzira na sve to i na činjenicu da ničija do zore gorjela nije , Slavonijom će i dalje uz svu njenu tradiciju, kulturu i običaje odjekivati stihovi iz poskočice,, LIPA VINA I KULINA, AJ HAJ UŽIVAJ....", a i bravci će i dalje u torovima roktati.
