4.3.2026. | 08:50
D. Mirković
Pregleda: 2709
FOTO: D. Mirković
Na samom vrhu Gospina brda iznad Požege, gdje se pogled gubi u slavonskim prostranstvima, smjestilo se imanje koje prkosi modernom konzumerizmu. Tu živi i stvara Trudi Boršoš, Švicarka koja je prije petnaestak godina zbog ljubavi prema suprugu Stjepanu rodni dom zamijenila Hrvatskom. No, Trudi nije donijela samo švicarsku preciznost, već i golemu ljubav prema zemlji i viziju o očuvanju onoga što polako zaboravljamo, autohtonih sorti voća, povrća i cvijeća.

Najveća atrakcija njezinog imanja odnedavno je futuristički plastenik nazvan Valpanonija. Svojim neobičnim, kupolastim oblikom podsjeća na svemirsku letjelicu koja je upravo sletjela na vrh brda, no njegova svrha je duboko prizemljena i plemenita. Riječ je o potpuno samoodrživom sustavu koji koristi toplinu iz tla i energiju sunca, dok se za navodnjavanje prikuplja isključivo kišnica s krovišta.

Unutar Valpanonije, zima i ljeto ne diktiraju pravila, uvjeti su gotovo idealni tijekom cijele godine. Trudi ovdje primjenjuje posebnu metodu izrade gredica: baza su deblje grane prekrivene sitnim malčem grančica, na što dolazi humus te debeli sloj sijena i trave, dosežući visinu i preko jednog metra. Zanimljivo je da izbjegava hrast i orah zbog visokog udjela tanina, pazeći na svaki detalj biološke ravnoteže.

Ono što Trudi izdvaja od ostalih uzgajivača je njezina filozofija. U njezinom rječniku „prodaja“ ne postoji. Sve presadnice i sjeme koje proizvede ona razmjenjuje ili poklanja. Njezin je cilj povezati hobiste i zaljubljenike u prirodu kako bi se sačuvala bioraznolikost i spasile stare sorte od propadanja.

U radu joj pomaže Požežanin Mijo Babić, volonter koji s entuzijazmom uči o inovativnim metodama povrtlarstva, dok ih u stopu prati vjerni pas mješanac Bobi, nezaobilazni član ove male, zelene zajednice.

U toplini Valpanonije već bujaju gredice s raznim povrćem. Te će mlade biljke svoju novu adresu potražiti krajem travnja na sad već tradicionalnoj burzi presadnica, gdje će Trudi još jednom okupiti ljude dobre volje, spremne da u vlastitim vrtovima nastave čuvati tradiciju koju ova plemenita „požeška snaja“ tako brižno njeguje.



