Tradicionalni uspon na najviši vrh Požeške gore – Kapavac (618 mnv)
21.1.2020. | 10:48
P.L.
Pregleda: 3448
(FOTO: P.L.)
Vrijedni članovi Sekcije „Kapavac“ Zakorenje HPD-a "Sokolovac" Požega u nedjelju, 19.1.2020., po osmi puta su organizirali tradicionalni uspon na najviši vrh Požeške gore – Kapavac (618 mnv). Nakon okrijepe čajem, kavom i ostalim toplim napicima i kraćeg uvodnog govora oko 150 planinara iz 10-ak planinarskih društava iz Slavonije i uz članove HPD-a „Jastrebarsko“ krenuli su u još jednu planinarsku avanturu, planinarenje bez granica i druženje do iznemoglosti.
Školovanim vodičima HPD-a „Sokolovac“ Požega u vođenju su pripomogli iskusni članovi Hrvatske gorske službe spašavanja Stanica Požega, koji su osiguravali pohod i brinuli se za sigurnost na stazi.
Iako je najavljen snijeg kojeg nažalost nije bilo, planinari su ipak mogli uživati u živopisnim stablima skrivenim i prekrivenim injem.
Na vrhu Kapavac (618 m/nv) planinare su s upaljenom vatrom dočekali članovi KUD-a „Drežnik“ iz Drežnika. Nakon zagrijavanja uz vatru, okrjepe hranom i pićem, zajedničkog fotografiranja, cestom i stazama spuštamo se prema Planinarskoj kući „Bajin kijer“ u Zakorenju, otkud smo i krenuli, i odlazimo u vatrogasni dom DVD-a Zakorenje, gdje su nam domaćini pripremili ručak, koji su pratili zvuci glazbe kućnog benda „Dva plus jedan“.
Prema plesu, pjesmi i veselju uopće se nije dalo zaključiti da su planinari prešli 13 kilometara uz prosječnu temperaturu od 0°C, iako je u jednom dijelu staze bilo i hladnije.
Podijeljene su zahvalnice planinarskim društvima, HGSS-u Stanica Požega, i zahvalnice pojedincima, udrugama, institucijama i ustanovama, a zahvalnicu i najveći pljesak je dobio dječak Luka koji s tek navršenih 5 godina prehodao ovu stazu.
I jedna zanimljivost za kraj; neki gosti su nas pitali kako je Zakorenje dobilo svoj naziv. Odgovor smo potražili kod predsjednika DVD-a Zakorenja Slavka Lončarevića koji iz hobija proučava povijest Zakorenja, a on kaže da je prema jednoj priči Zakorenje dobilo naziv jer su nekada davno stanovnici bili poznati po sakupljanju i prodaji korijenja ljekovitih biljaka, a prema drugoj priči naziv je dobilo prema predaji da je jedne godine u mjestu bila tolika oluja i nevrijeme da su se mještani morali držati za korenje.
Čiča miča, gotova je još jedna planinarska priča…
