POVODOM PREMIJERE PAKRAČKOG MJUZIKLA: I u Pakracu tko pjeva zlo ne misli
FOTO: Pakrački list
Sutra (16. svibnja u 19 sati) je pretpremijera, a prekosutra (17. svibnja u 20 sati) premijera mjuzikla „Tko pjeva zlo ne misli“ koji u sklopu projekta „Ne živiš snove dok spavaš – probudi se“, od lanjskog svibnja provodi KPD „Sloga“ Pakrac, a koji je financiran putem poziva Ministarstva kulture s 597.694 kuna od čega je 85 posto sredstava osigurano iz fondova EU, a 15 posto iz državnog proračuna. U povodu toga razgovarali smo s Dubravkom Špančić, koordinatoricom projekta i redateljicom mjuzikla.
Projekt je na kraju. Kakva su iskustva?
Nije baš na kraju. Nama je kraj 24. kolovoza i ova premijera je samo jedna od prezentacija ukupnih rezultata projekta. No istovremeno premijera je i vrhunac našeg rada. To je ono što smo do sada naučili, usvojili i spremni smo to pokazati javnosti. Nakon toga nam slijedi još festival kratkog filma kojeg također rade mladi za mlade. On će biti početkom lipnja. Također nam slijedi nekoliko završnih radionica koje će se održavati u lipnju i srpnju. U obvezi nam je još i zajednički piknik s pjevačkim i plesnim performansama. Za sada ga planiramo u ljeti na Omanovcu. No prvenstveni cilj je bio napraviti mjuzikli i mislim da smo to uspjeli. Pokazat će to premijera.
Prije toga ćemo imati pretpremijeru namijenjenu gostima. Ljudi koji nastupaju u mjuziklu su svi mladi, imaju puno prijatelja i željeli smo omogućiti roditeljima koji su imali puno razumijevanja i strpljenja za sve naše prohtjeve da vide prvi končani rezultat. Kako je riječ o 40-tak mladih osoba koji svi imaju prijatelje, samo neka svakome dođe mama, tata, brat ili sestra to je već puna dvorana, uključujući nas voditelje i članove upravnog odbora Sloge, te nešto malo drugih gostiju.
Premijera je, naravno, otvorena za građanstvo i ulaznice se ne naplaćuju. Ovisno o interesu, planiramo još jednu predstavu. No o tome poslije.
Je li sve odrađeno onako kako ste planirali?
Nikada se u ovakvim projektima ne odradi baš sve kako je planirano. Bilo je nepredviđenih teškoća, bilo je bolesti, ali sve ćemo napraviti do kraja. U samoj izvedbi mjuzikla sudjeluje 40 ljudi, a u cijelom projektu je sudjelovalo više od stotine. Neki su krenuli pa odustali. Možda zato što im se nije sviđalo, ali i iz objektivnih razloga. Najveći problem, kao i svima koji rade kulturu za mlade i s mladima, bio je u raskoraku dobi. To je razdoblje između 15 i 25 godina starosti. Neki do njih su studenti koji su nam vremenski na raspolaganju bili vikendom, a neki naši srednjoškolci su iz učeničkog doma kojih u Pakracu vikendom nema. To je bio veliki problem za organizaciju zajedničkih proba pa je dio mladih odustajao.
Istaknula bih lijepu suradnju s Udrugom „Latica“, našim partnerom u projektu gdje smo realizirali i korak više od planiranog. No neka to ostane kao iznenađenje za publiku. Temeljom ovih iskustva suradnje nadam se da će ona biti nastavljena na nekom budućem projektu.
Budžet cijelog projekta je bio oko 590.000 kuna. Je li se on pokazao dostatan i jeste li uspjeli realizirati kako ste planirali?
Mi smo budžet planirali skromno i tako se i ponašali. Kod nas u „Slogi“ se ništa ne baca i štedni smo jer održavanje Hrvatskog doma je skupa stavka. Nažalost, vrlo rijetki projekti, pa ni ovaj, u sebi nema stavku režijskih troškova već su samo rasploživi mali iznosi u „nerazvrstanim“ stavkama. Imali smo nesreću da smo imali poprilično hladno proljeće, znači dugačku sezonu grijanja koja se provukla čak i u svibanj.
Kad nakon ove dvije ili tri predstave zastor na predstavu padne, što će ostati od ovog projekta?
Možda će nekome to izgledati sladunjavo ili licemjerno, no svejedno ću istaknuti zadovoljstvo. Kada smo počinjali projekt s dobrovoljnim polaznicima, svatko je sjedio u svom uglu i čačkao po svom mobitelu. Sada pred kraj stanje je sasvim drugačije, dobili smo zajedništvo, zadovoljstvo 40-tak mladih ljudi koji su dobili iznimno puno. Oni su prošli govorne, dramske i različite druge vježbe i radionice. Prošli su i moje urlikanje, ali i svoju zafrkanciju, brojne anegdote. Definitivno, igrali mi jednu ili nijednu predstavu, njima će ostati ovaj doživljaj koji im nitko ne može uzeti.
Što publika može očekivati?
Nadam se više od jednog sata dobre zabave. No mi smo samo amaterski ansambl, počevši od mene kao redateljice pa do svih ostalih aktera. Nismo niti uvježbavali predstavu za neke velike pozornice. No najbolje da sud o tome koliko smo uspjeli, da publika, ali mi je bitno da pri tome zna da sve što će na pozornici vidjeti, od adaptacije izvornog mjuzikla, glume, plesa, glazbe, koreografije, zvučnih i svjetlosnih efekata pa do zadnje latice cvijeta ili bilo kojeg najsitnijeg i najkrupnijeg dijela scenografije, je naših ruku djelo. Sve je izašlo iz naših radionica i naših proba, a već to je velika vrijednost.
