Obilježena 30. godišnjica progonstva Iločana: U koloni sjećanja i Požežani
18.10.2021. | 12:36
Kristina Šimić
Pregleda: 2710
FOTO: K.Š.
Jučer u poslijepodnevnim satima ispred zgrade Grada Iloka krenula je kolona sjećanja formirana od osobnih automobila u znak sjećanja na istu onu kolona automobila, traktora, prikolica i ostalih vozila kojima su Iločani i stanovnici Tovarnika, Bapske, Šarengrada, Opatovca, Mohova te drugih mjesta s područja Općine Vukovar napuštali svoje domove.
Točno prije 30 godina oko 10 tisuća stanovnika iločkog područja napustilo je Ilok te preko mosta s Bačkom Palankom ušli u Srbiju odakle su u Hrvatsku ponovno ušli kod Lipovca i završili u progonstvu diljem Hrvatske.
Prisjećajući se teške, ali i mudre odluke tadašnjeg vodstva Grada Iloka koje u tim teškim trenutcima nije gledalo na zaštitu materijalnih dobara, kuća i imovine, nego im je najveći prioritet bio zaštita života, kod spomenika "Svjetlost dolazi", polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća, okupljeni su se prisjetili toga dana i svojih najmilijih.
Vijence su položili izaslanstva Vlade, Grada Iloka, Vukovarsko-srijemske županije te stradalničkih i braniteljskih udruga iz Domovinskog rata. Počast je odala i saborska zastupnica te članica Odbora za ratne veterane Martina Vlašić-Iljkić.
Jučerašnji dan posebno emotivno doživio je i Požežanin, Josip Širić, pripadnik Tigrova, koji je zajedno sa svojim suborcima odao počast svim poginulim i protjeranim Iločanima. Ponosno i dostojanstveno, baš kako je prije 30 godina branio Ilok, Josip Širić podijelio je svoja sjećanja na ratne dane provedene u Iloku- Iz baze u Rakitju 14.6. 1991. došli smo u Ilok. Doveo nas je Ivan Grbavac-Cobra. On je bio zapovjednik, a zamjenik mu je bio pokojni Marijan Lozančić. Pri dolasku smo primljeni u centar grada, a onda nas je domaćin, sad pokojni, Ivan Juraš smjestio na bazu Principovac. Patrolirali smo džipovima sve do 8.7. 1991. kada je došlo do sukoba s JNA, na način da su zapalili policijsko vozilo pri čemu je poginuo jedan pripadnik policije, a trojica su ranjeni. Nakon povratka u bazu, JNA je 9.7.1991. raketirala bazu Principovac, i tu pogiba pripadnika Tigrova, Josip Jurčec u pokušaju raketiranja dva „Galeba“ koja su na raketirala.
Nakon raketiranja morali smo pregovarati. Tadašnji zapovjednik Policijske postaje Ilok, gospodin Puškarić pregovarao je da se garda tj. mi Tigrovi povučemo s Principovca. Nakon povlačenja JNA se spustila s 3o ak tenkova i transportera od Šida i već tada su stavili Ilok u poluokruženje. Zatim je došao taj 17. 10. 1991. kada se dogodio egzodus. Naša zadnja smjena koja je bila s Basićem i Ilijom Vučemilovićem odlučila je ići u proboj 16.10. 1991., navečer.
Današnji dan posebno je emotivan za mene. U Iloku sam proveo dva mjeseca. Nas sedmorica ostala je nakon prve smjene da upozna naše dečke, kroz druženje smo se zbližili. Lijepo iskustvo, sreća i Bog da nije došlo do većeg sukoba jer mislim da bi Ilok doživio sudbinu Srebrenice kako je tada bilo- pojašnjava Josip Širić.
Svoj osvrt dala je i saborska zastupnica Martina Vlašić-Iljkić: Na današnji dan se prisjećamo kolone koja je 17. listopada 1991. godine napustila Ilok, 10 tisuća Hrvata s iločkog područja je završilo u progonstvu diljem Hrvatske. Još uvijek i u Požegi ima Iločana koji su ostali živjeti u našim krajevima. Također sam ponosna što možemo čuvati uspomenu naših Požežana, branitelja koji su bili sudionici zbivanja tih dana u Iloku i koji su sada heroji čija priča ne smije biti zaboravljena.
Svjesna sam i teških sudbina i nepravdi koje banitelji osjećaju, pa i nažalost priče jednog od sudionika tog 17. listopada, branitelja koji se osjeća obespravljen, a čija sudbina nije jedina. Kao članica saborskog Odbora za ratne veterane i jedina saborska zastupnica koja je nazočila ovom obilježavanju 30 godina od progonstva Iločana, dužnost mi je ukazivati na problematiku koju braniteljska populacija živi svakodnevno.
Mi koji smo u vrijeme ovih događanja bili djeca koja su krenula u školu itekako imamo živopisna sjećanja na ratna događanja diljem Slavonije. Naša dužnost je sada čuvati povijest, brinuti da naša djeca znaju za žrtvu koju su podnijeli branitelji diljem Hrvatske i brinuti za svu problematiku koju braniteljska populacija sada živi i brinuti ravnopravno o svakom branitelju.- pojasnila je Vlašić-Iljkić
