Na današnju 115. obljetnicu Franklova rođenja Spasimo djecu!
26.3.2020. | 17:40
institut Dobro
Pregleda: 1094
FOTO: 034 portal
»... biti čovjek među ljudima i ostati on zauvijek, u bilo kakvim nedaćama, ne tugovati i ne pasti – eto u čemu je život, u čemu je zadatak njegov.« kazuje nam Viktor Emanuel Frankl. Na današnju 115. obljetnicu njegova rođenja dano nam je pomalo razumijevati što nam poručuje i čemu nas uči. Unatoč nevoljama koje nas zapljuskuju, ostanimo uspravno! Svatko od nas je čovjek koji je za nekoga tu! Osobito nas trebaju najnemoćniji i najneviniji, djeca!
Nalazimo se u nikad prije doživljenoj, a vrlo teškoj i neizvjesnoj situaciji za koju jedino možemo željeti da što prije prestane i da sve bude isto kao i prije, da se jednostavno probudimo i shvatimo da je sve bio ružan san. No, ne budimo se. Dapače, svakim danom sve smo svjesniji da je ovo stvarnost.
Viktor Frankl u knjizi „Čovjekovo traganje za smislom“ opisuje tri faze zatočenikovih mentalnih reakcija na život u logoru: razdoblje nakon odlaska, razdoblje kad je već ušao u rutinu logoraškoga života, razdoblje nakon puštanja i oslobođenja.
Simptom koji karakterizira prvu fazu je šok. Opisujući vlastito iskustvo odlaska u koncentracijski logor govori o tome kako je bilo užasno sve što se događalo, ali i o tome kako je postojanje iluzije o mogućem prestanku užasa bilo dobro „zato što smo se, korak po korak, morali navikavati na grozne i goleme strahote“. No iluzije koje su na početku postojale, nestajale su jedna za drugom. Logoraški život postajao je svakodnevica. Nakon toga nastupio je „gorak smisao za humor“ i radoznalost kao osnovna reakcija na neke neobične okolnosti. Javilo se zanimanje za ono što će se dogoditi sljedeće. „Nenormalna reakcija na nenormalnu situaciju normalno je ponašanje,“ govori nam Frankl. Reakcija smijeha ili neka sasvim druga reakcija suprotna očekivanoj, normalna je. Kao da nas apsurdnost situacije dovodi do nevjerice, pa onda i podsmijeha, smijeha, humora kao načina vraćanja u normalu…izvan normale.
Nakon faze šoka, panike, pa znatiželje, možda i smijeha i ismijavanja, može doći apatija, na neki način odumiranje normalnih reakcija, osjećaj da čovjeku više nije stalo. Najgora je mentalna agonija zbog osjećaja nepravde, zbog bezrazložnosti čina. Neki će reagirati ljutnjom. Osjećaj bespomoćnosti izrodit će odustajanje i besperspektivnost, ili nevjerojatnu ljutnju. Ljutnja se onda na malome prostoru prenosi na članove obitelji, riječi postaju teške, oštre, glasne…
Budući da će u ovom vremenu samoizolacije mnogima biti vrlo teško izbjeći apatiju (posebice ako su sami), ali i izbjeći strahove, izboriti se s osjećajem besmisla ako
ovo duže potraje, izbjeći ljutnju i agresivnost uslijed zatvorenosti u malim stanovima, mi smo pozvani biti tu za druge. Svatko od nas. U najmanje naše obitelji pozvani smo unijeti mir i vedrinu. Pozvani smo slušati, dati savjet, pomoći gdje treba. Posebno su nam danas ugrožena djeca i mladi. Zaustavljeni su u bezbrižnosti i stavljeni u zatvorene prostore. Potreseni potresom. Promatraju strah na licu odraslih. Provode brojne sate pred ekranima prateći medijske sadržaje, sve frustriraniji rješavaju digitalne zadaće, a odrasli su puni svojih briga. I tko zna s kakvim se sve nedaćama suočavaju, što su sve izgubili, koliko su veliki njihovi strahovi. Djeca nisu pošteđena ni vijesti o koroni, ni o potresu, ni o smrti. Treba li zaista biti tako? Prisjetimo se Benignijevog filma „Život je lijep“ (La vita è bella) i načina na koji je otac zaštitio malog Giosuéa od strahota koje su se događale, prisjetimo se kako je priča koju mu je otac pričao podržavala dječakovu vedrinu.
Kao što je rekao Michael Winterhoff: „Djeca trebaju smjeti biti djeca. Odrasli trebaju htjeti biti odrasli. Za odnos odraslog i djeteta uvijek je odgovoran odrasli.“ (Winterhoff, M. Zašto nam djeca postaju nasilnici)
Stoga, budimo mir. Govorimo o tome drugima. Pomažimo! Zaštitimo djecu od nas samih! Na svaku se situaciju može gledati različito. Smognimo snagu za vedrinu. Donesimo odluku da ćemo biti dobro, jer nas naša djeca takve trebaju kako bi ostali zdravi.
Spasimo djecu!
Koristimo priliku, kao malu pomoć, podijeliti poveznicu na stranicu https://vrticdoma.com/ koju je izradila odgojiteljica Iva Cvitešić. Možda ove ideje pomognu nekome uljepšati dane izolacije. Svaki tjedan stranicu ćemo nadopunjavati novim sadržajima i idejama.
I bit će DOBRO!
