KOLUMNA: Kava pod prismotrom
30.6.2023. | 17:31
Ante Mandarić
Pregleda: 5583
FOTO: Arhiv
Udbini dosjei i metode praćenja i nadzora ostavili su dubok trag u povijesti bivše Jugoslavije. Udba, tajna policija komunističkog režima, poznata je po svojim taktikama špijunaže, prisluškivanja i kontroliranja građana. Jedna od tih metoda bila je praćenje društvenih interakcija, uključujući i praćenje toga s kime netko pije kavu i zašto. Iako se danas živimo u demokratskom društvu, važno je biti svjestan potencijalnih opasnosti koje takve prakse nose sa sobom.
Socijalni susreti poput odlaska na kavu često su neformalni i služe za razmjenu mišljenja, ideja, razonodu, ali i povezivanje s drugim ljudima. Međutim, ideja da netko bilježi s kime sjedite i razgovarate može izazvati zabrinutost i narušiti osjećaj slobode izražavanja. To može dovesti do autocenzure i suzdržavanja od otvorenih diskusija s drugima, što je suprotno demokratskim principima i slobodi izražavanja.
Kada se javno sjedne s nekim i popije kava, može se razgovarati o različitim temama, uključujući politiku, vlast, društvena pitanja, sport, razne oblike razonoda i slično. Međutim, strah od prisluškivanja ili praćenja može utjecati na to kako se ljudi izražavaju ili se suzdržavaju od otvorenog dijaloga. To može dovesti do manjka povjerenja među ljudima i izolacije pojedinaca, što je nepovoljno za razvoj zdravog društva, a upravo takav kontrolirano-nesređeni prostor daje onima koji iza sebe imaju velik broj nečasnih radnji, a koji se ne planiraju ili ne žele maknuti s istaknutih pozicija. Udbaške metode praćenja i komentiranja toga s kime netko pije kavu temelje se na ideji da je svaki susret potencijalno politički ili subverzivan. Međutim, u demokratskom društvu svatko ima pravo na slobodu mišljenja i udruživanja. Osobni susreti i komunikacija su ključni elementi slobode izražavanja i povezivanja, te ih treba njegovati i podržavati, a metode i osobe koje prate, komentiraju i konstruiraju tko s kime i zašto pije kavu, ako takve kave i susreti nemaju obilježja kaznenih djela, potrebno je oštro prokazati i osuditi.
Važno je da građani budu svjesni svojih prava i sloboda, te se ne suzdržavaju od javnih interakcija iz straha od osude ili nadzora. Javno sjedenje i razgovor s nekim tko ima drugačije mišljenje ili političke stavove mogu biti prilika za razumijevanje, toleranciju i dijalog. Takvi susreti mogu doprinijeti izgradnji inkluzivnog društva koje poštuje različitosti i promovira demokratske vrijednosti
Ukratko, udbaške metode praćenja i komentiranje toga s kime netko pije kavu i zašto, ako ona nemaju obilježja kaznenih djela, predstavlja kršenje privatnosti, slobode izražavanja i prava na udruživanje. U demokratskom društvu važno je podržavati slobodnu razmjenu mišljenja i interakciju između građana, bez straha od nadzora ili osude.
Vrijeme udbe i udbaških metoda trebale bi biti stvar prošlosti, a postoje li i danas "kave pod prismotrom" i zbog čega takvi promatrači prolaze nekažnjeno, prosudite sami.
