Kad institucije utihnu ...
21.1.2024. | 18:56
Redakcija 034
Pregleda: 3649
FOTO: Pinterest
U suhoparnom razgovoru, dva iskusna vinovnika, prepoznatljiva po svojim dugogodišnjim karijerama, otvorili su teme svojih kontroverznih postupaka iz prošlosti, a kojih uistinu ne manjka. Unatoč jasnim indicijama na kriminalne radnje, obojica su uvjereni da su iznad (ne)zavisnih pravosudnih institucija koje su, kako tvrde, pod njihovom kontrolom, pa ih zapravo sve što su radili toliko i ne brine. Nerijetko se sastaju petkom u vrijeme kada svi idu kući s posla u kafiću na novom trgu. Jedan od sugovornika, Niđo, s osmijehom, ističe kako je pravosudni sustav tek jedan od alata u njihovim rukama:
- Pa nije Pero džabe bio sudac… Drugi, Želja, s prepotentnim tonom i dozom cinizma dodaje: Zakoni su za nas više smjernice nego li obveza. Nasmiješe se obojica kao ludi na brašno unatoč tome što oko njih društvo već desetljećima žmiri na očite nepravilnosti.
- Sjećaš se kako sam rekao ovima moraju li pravne institucije početi s radom baš od ovog mog?
- Ha, ha, ha. Da. Ta ti je bila dobra! Odgovara drugi i dodaje: Pa čovječe, to je ništa. Kako si uvjerio ove iz Voda da izmisle nepostojeći potok kraj tvoje kuće jer si dio izgradio u tuđem zemljištu, pa se išlo u postupak parcelacije nekoliko susjednih zemljišta i eto, od svih susjeda baš si ti kupio taj novonastali komad. To je tek bilo maestralno!
- Eeee, da! Pa znaš da sam ja legalist! Vidiš kako sam uspio legalizirati svoju kuću brzo i efikasno. - uzvraća ironično. Kad si već počeo o mojoj kući, pa ti si izgradio urbanu vilu na mjestu gdje je bila kuća koja je kulturno dobro!
- Jesam, jesam… ali dobio sam dozvolu od Konzervatora…
- Ha ha ha, da svi znamo njegovo poštenje, ljudima daje „suglasnost“ za sve i svašta u nultoj zoni putem telefona… ali samo odabranima!
- Ma da… Pa i ja sam legalist, vidiš kako na sve mislim i sve pokrivam! Nastavljaju se smijati obojica, dok Niđo dodaje: - Sad mi je jasno zbog čega je baš ova dva puta v.d., ha ha ha. Baš je lijepo biti pri vlasti i uz vlast.- nastavlja
-Da! I baš nas briga koji je sustav ili koja je stranka na vlasti! Mi smo uz njih, ali prije toga mi smo profesionalci. Zapamti to.
- Tako je!
- Pa bio sam u onom sustavu komunist, barem na papiru, sve zbog pogodnosti, kad je došao rat brzo sam se prešaltao, doduše prvo sam otišao u HNS, ali brzo sam shvatio koja je naša stranka i gdje se moram upisati.
- Sva sreća pa malo tko zna da si bio komunist, a i da si bio u HNS-u. Znaš da živimo u tradicionalnoj sredini.
- Joj, ne filozofiraj i ne petljaj, pa nema te osobe koja me nije trebala ili me ne treba i danas, baš me briga tko što zna i tko što misli, sve ih držim u šaci!
- Da, dobro smo ispleli svoju mrežu u sudu, policiji, bolnici, nadzornim odborima… a i djecu smo dobro ugnijezdili.
- Istina! Pa vidiš što sam sve napravio i podnio za tvoju kćer. Čak su neke budale to prijavljivale.
- Ma mogu prijavljivati koliko hoće! Prekida ga grubo i nastavlja: Moji dečki to dolaze ispitati i naravno da nikad ne bude elemenata za daljnje postupanje.
- Znam da… ali ipak me brine, postoji snimka…
- Kakva sad opet snimka?
- Pa negdje sam govorio prije nego što sam postao dužnosnik gdje ću i kako uglaviti tvoju kćer, a baš sam to tako i napravio! Tek smo počeli praviti priču s njom.... Ne znam je li to istina!
- Tko je sve ima i znaju li institucije za nju?
- Ne znam! Ne znam tko je ima i ne znam znaju li institucije, moguće da znaju, moguće da ju ima više osoba i samo čekaju pravi trenutak da je puste u javnost, uzvraća panično.
- E jebiga. Stvarno si neoprezan. To može uništiti tebe, ali i moju kćer.
- Znam… Ali opet mislim da nam ne može ni’ko ništa, da sve ide ok… ili da ipak pokušam to ispeglati?
- Ako ne znaš tko sve snimku ima, možda ti ni ne vrijedi pokušati peglati situaciju…
- Stvarno nisam pametan. Dođe mi da se maknem od svega.
- To ne smiješ! Iako to s druge strane može spasiti i tebe i moju kćer. Nemoj tu opciju isključiti!
- Da, da… ali veliki problem mi prave oni za koje nisam mislio, podcijenio sam ih.
- Ako mislimo na iste, to su budale, pusti njih. Njima ćemo nešto napakirati uhodanom metodom.
- Možemo probati, ali mislim da smo ovaj put naišli na puno tvrđi kamen nego što smo mislili.
- Da, a i ne znamo za koga i čiji interes rade?
- U dva, tri navrata iznenadio sam se s kojim ljudima su u kontaktu… mogu zamisliti što sve skrivaju…što znaju i što su spremni napraviti… ionako nemaju što izgubiti, Želja govori razvlačeći rečenicu.
- Ne znam… Čini mi se da smo tu baš pogriješili, odgovara mu Niđo.
- Slažem se, zaključuje Želja.
Zavladala je kratka, ali gromoglasna tišina koju prekida dolazak trećeg kolege, Romaria, a koji svoj ured ima nedaleko spomenutog kafića. Nastavit će se …
***Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je slučajna.***
