Pavković za bolju brigu o neizlječivim bolesnicima
13.07.2013.
Mario Barać
Pregleda: 7151
Ljerka Pavković
(FOTO: Pakrački list)
Nedavno su u Pakracu i Lipiku održana dva seminara o palijativnoj skrbi, a i kroz razmišljanje o uvođenju odijela u pakračkoj bolnici započeo je drukčiji tretman ove kod nas još uvijek zapuštene grane medicine. U intervjuu u posljednjem broju Pakračkog lista o tome je govorila Ljerka Pavković, pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Lipik, ujedno glavna sestra Bolnice i jedna od predvodnica u jačanju palijative na ovom području.
- Palijativna skrb pored palijativne medicine obuhvaća cijeli niz drugih profesija neophodnih u brizi o pacijentu koji je u terminalnom stadiju bilo koje neizlječive bolesti. Pod terminalnim stadijem podrazumijevamo zadnji stadij bolesti u kojem i sam pacijent shvaća da boluje od neizlječive bolesti i da će umrijeti. Tada mu je najpotrebna palijativna skrb, pojašnjava Ljerka Pavković.
Ističe da je trenutačno najveći problem što osoblje nije dovoljno educirano, odnosno što je palijativa zanemarena grana u odnosu na preventivu i kurativu.
Palijativa je poraz medicine
- Zanemarena je jer je to na neki način poraz medicine. Poraz stoga što liječnik mora priznati da nije više u stanju pacijenta izliječiti, već mu treba pomoći da dostojanstveno umre. U tom procesu bolničko osoblje mora biti educirano, mora znati na koji način reći pacijentu lošu vijest. Naravno da palijativni pacijent nije poželjan niti u jednoj zdravstvenoj ustanovi jer utječe na stopu smrtnosti, dakle narušava statističku sliku i svi bi ga htjeli dati nekome drugome ili najčešće poslati kući. Drugi problem je što je palijativna skrb danas dostupna samo nekima, onima koji mogu doći do liječnika. Rekla bih da u tome ima nepotizma i nedostatak kriterija. Stoga u upravo objavljenoj strategiji se ide za tim da palijativna skrb bude pravedna i dostupna svima kojima je potrebna. Ankete pokazuju da bi samo 10 posto pacijenata željelo umrijeti u bolnici, a svi ostali kod kuće. No 80 posto ljudi umire u zdravstvenim ustanovama. Ministar je to prepoznao i od početnih predviđenih 142 palijativnih kreveta u cijeloj Hrvatskoj ovom strategijom je povećano na 300, ističe Pavković i dodaje kako je palijativa skupa je iziskuje puno ljudi.
Područje medicine od kojeg se bježi
Ne krije kako za palijativu kod osoblja niti nema pretjeranog interesa. - To je područje od kojeg se bježi i mi smo morali puno lobirati da se ljudi privuku na ova dva početna seminara. Sigurno je da bi osoblje trebalo stimulirati, bilo plaćama ili bar dovoljnim brojem osoblja, adekvatnim prostorom i opremom čime posao postaje lakši. Za palijativnog pacijenta predviđene je jedna sestra po krevetu, odnosno 0,15 liječnika. U Istri i Rijeci se u palijativnoj skrbi otišlo najdalje, volonteri su već educirani i uz suglasnost liječnika uključeni u bolnice. Takvim bolesnicima je vrlo bitno da je netko uz njih, možda samo da mu priča ili ga drži za ruku i jedan od zadataka palijative je da se takvim bolesnicima treba omogućiti da dostojanstveno umru, zaključuje Pavković.
