In memoriam: dr. Željko Muljević (30.12.1937.- 13.11.2008.)
30.12.2017.
Društvo Požežani
Pregleda: 4820
Željko Muljević
(FOTO: HPD Požežani)
Povodom 80-te godišnjice rođenja Željka Muljevića, Hrvatsko povijesno društvo Požežani prisjeća se ovog znamenitog Požežana koji se rodio na današnji dan 1937. kao potomak stare požeške obitelji iz 17. stoljeća. 
Svojim postojanjem u vremenu, pisanom riječju, poezijom, djelovanjem u kulturi, umjetnosti i nadasve u obilježavanju povijesnih vrijednosti požeške tradicije, Muljević je označio svoje postojanje u vremenu. Odrastao je u Požegi, gdje je stjecao i prvo obrazovanje, u Pučkoj školi i Gimnaziji, nakon čega je u Zagrebu završio studij stomatologije, postdiplomski studij, i specijalizaciju iz stomatološke protetike, te je cijeli radni vijek proveo u Domu zdravlja Požega, gdje je do privatizacije 90-ih bio i posljednji rukovoditelj zubno-zdravstvene službe.
Čitav svoj život dr. Muljević je bio prisutan u javnom životu Požege, te je nezaobilazan i jedinstven njegov doprinos na području kulture, koji je ostvario djelovanjem u nizu požeških udruga poput Matice hrvatske, čiji je obnovitelj i predsjednik tijekom 1990-tih, i Udruzi Stari Požežani, čiji je predsjednik sve do svoje smrti 2008. godine. Djelujući čitav niz godina kao gradski vijećnik, Željko Muljević je služio na ponos svojoj županiji i rodnom gradu pretvarajući svoje zamisli u dio ozračja današnje Požege. Zaslužan je prije svega za ukidanje nametnutoga i za vraćanje povijesnoga imena gradu Požegi, za projekt imenovanja ulica početkom 1990-tih, za proglašenje nadnevka Grgureva 12. ožujka Danom grada Požege, kao i za manje poznatu činjenicu da je upravo Požega prva u Hrvatskoj dobila ulice Ivana Pavla II. i dr. Franje Tuđmana.
Domovinski križ na Sokolovcu, poklonci sv. Jelene i sv. Ane, kao i Majke Božje na Iskrici, te Fra Lukino zvono, na Požeškoj gori, obnova nadgrobnog spomenika Dragutina Lermana u bosanskom Kreševu, nebrojene spomen ploče u gradu Požegi (poput onih na rodnim kućama J.E.Tomića, Vilme Nožinić, Matka Peića i dr.) poštanske marke (Fra. Luke Ibrišimovića i Antuna Kanižlića) kao i brojni izdavački projekti (izdvojimo samo prvo izdanje memoarskih zapisa Julija Kempfa "Moja požeška sjećanja" i pretisak čuvene Kempfove monografije "Požega" iz 1910 – samo su maleni dio od preko četiri stotine izuzetno uspješnih "tragova" koje je svome gradu u naslijeđe ostavio dr. Željko Muljević. Kao vanjski suradnik "Požeškog lista" u ranim godinama Muljević je objavio na stotine članaka i putopisa s područja kulture i umjetnosti, te godinama pratio požeškog "koljenovića" akademika Matka Peića na njegovim skitnjama selima i zaseocima naše Domovine. Upravo je dugogodišnje druženje sa Peićem i njegov stav "da čovjek može biti vrhunski pisac, slikar, i znanstvenik" utjecalo na Muljevića, da uz sve svoje aktivnosti postane i pjesnik – sudelovao je u desecima književnih susreta, književnih skupova i večeri, gdje je volio sam čitati svoju poeziju. Njegovi poetski uratci objavljeni su u desetak zajedničkih zbirki i zbornika, poput "Artistancije – zbirka poezije požeških pjesnika" 1999. godine, a nekoliko njegovih pjesama uglazbili su eminentni hrvatski kompozitori poput Ljube Kuntarića.
Netko je jednom rekao da Muljević u sebi nosi dovoljno nemira, da bi stvarao. To je i dokazao, objavljivanjem ultimativnog pozdrava svome rodnome gradu. Knjiga "Orljava neka, iz nekada rijeka" tiskana 1999. godine, ne samo da se sastoji od gotovo dvije stotine izuzetnih poetskih uradaka posvećenih rodnomu kraju, i hrvatskoj Domovini, ona je i snažni pečat koji u vremenu i prostoru ostavio jedan naš sugrađan. Ili kako je akademik Dubravko Jelčić napisao u predgovoru zbirke: "Bez istinskog, neposrednog doživljaja, nijedna pjesnička avantura ne može izazvati zanimanje čitatelja. Pjesme Željka Muljevića privlače čitatelja upravo time: neodoljivim čarima i neuništivom snagom ljepote, koja daje i snagu i čar – i životu i poeziji." Dr. Željko Muljević dobitnik je nagrade za životno djelo grada Požege 2000. godine. Nositelj je Spomenice Domovinskog rata 1991. godine. Zbog njegovog izuzetnog rada na nakladničkim projektima dok je bio na čelu Matice Hrvatske Požega, požeški ogranak Matice hrvatske dobio je 1996. godine Veliku srebrnu povelju Središnjice Matice hrvatske, te Kolektivnu nagradu grada Požege za uspješno djelovanje od obnavljanja rada 1990. do 1997. godine. Posthumno, u travnju 2012. godine, Požeško-slavonska županija dodijelila je dr. Muljeviću nagradu za životno djelo povodom dana županije. Dr. Željko Muljević preminuo je nakon kratke i teške bolesti, 13. studenog 2008. godine, u vlastitom domu, u gradu svojih predaka – Požegi.
Hrvatsko povijesno društvo Požežani
