Zadovoljan radnik, uspješan poslodavac
06.08.2017.
Franjo Memedović
Pregleda: 3336
(Ilustracija)
(FOTO: M.M.)
Dugi niz godina, od njenog osamostaljenja pa sve do danas, Hrvatska je bila i još uvijek je, država slabo plaćene radne snage ili narodni rečeno , jeftine , kao što je Hrvatska i država siromašnih i polugladnih umirovljenika, koji nakon odrađenog radnog vijeka nemaju pravo na dostojanstvenu starost i umiranje. Na žalost to je danas stvarno stanje i slika Hrvatske.
I kada danas sve češće čitamo i slušamo kako nam mladi, pa i oni u srednjim i zrelim godinama , sve više, i sve češće odlaze na rad izvan Hrvatske, tome se čudimo, pa čak i bez imalo srama osuđujemo te iste ljude kako neće raditi i ako im se posao nudi u njihovom gradu ili u široj sredini gdje prebivaju.
Zašto smo uvijek tako licemjerni, neiskreni i dvolični, pa svaku situaciju i stanje prilagođavamo svojim interesima , nesvjesni da to činimo u korist svoje štete i to na dugoročnom planu. Tako i ova današnja situacija na tržištu radne snage u Hrvatskoj nije došla sama.od sebe, jer kako kaže stara izreka, kiša neće padati ako se ne naoblači. Dugogodišnja potplaćenost radnika u svim zanimanjima i strukama, slab ili nikakav interes mladih za školovanje određenih, prije svega zanatskih i uslužnih zanimanja, nikakvo planiranje tržišta radne snage, loša ili skoro nikakva demografska i socijalna politika, uzrok su i razlog današnjeg stanja bijele, ili bolje rečeno ,crne kuge u Hrvatskoj.
A gdje su, i što su sve ove protekle godine činili hrvatski poslodavci, poduzetnici i gospodarstvenici? Za sebe puno i previše, ali za svoje zaposlenike vrlo malo ili skoro ništa. Ni ovaj puta ne treba generalizirati, bilo je i onih svijetlih primjera i zato oni danas nemaju problema s radnom snagom i zapošljavanjem novih radnika. Svi oni ostali, a njih je najveći dio, moraju se zabrinuti , ako kasno nije, kako svoje poslovanje nastaviti dalje. Dosadašnjom politikom nepravedne raspodjele stečene dobiti po kojoj je najveći dio završavao u džepovima tih i takvih poslodavaca, a onaj mali mizerni dio na platnim listama njihovih zaposlenika, mora se prekinuti, jer nitko više za tako malu plaću, pa iako ona za konobara ili prodavača iznosila neto i 4000-5000 tisuća kuna, neće raditi. Razvoj i širenje poslovanja nikada ne smije ići na uštrb onih koji tu novu vrijednost stvaraju, jer bez njihovog doprinosa u tom procesu te vrijednosti nema. Poimanje kapitalizma i poduzetništva u Hrvatskoj treba dobiti novu dimenziju i vrijednost, temeljenu na jednakopravnom poštivanju doprinosa svih njenih sudionika, a naravno da su to prije svega radnici. Dobrog gazde i dobrog poslodavca bez dobrih , stručnih i zadovoljnih radnika, nema.
I zato kad se netko u Hrvatskoj usudi reći , da radnici ne žele zaposlenje i rad u svojoj zemlji , mora se pogledati u ogledalo i upitati, koliko sam ja tome doprinio i koliko sam ja za to,, zaslužan", ako je to stvarno istina i dali sam svog sadašnjeg, a i onog budućeg, radnika shvatio kao potrebu ili kao potrošnu robu.
