Pakrac ima jedinstven muzej u Hrvatskoj
20.06.2017.
Pakrački list
Pregleda: 5165
Muzej Marija Tušeak
(FOTO: Pakrački list)
Mario Tušek, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u Srednjoj Školi Pakrac, poznat i kao trener ratničke vještine Bujinkan Seishin Dojo, kolekcionar je predmeta vezanih uz vojnu i ratnu povijest svih razdoblja i podneblja, ali najviše iz pakračke i hrvatske povijesti. Baveći se time unazad 15-tak godina stvorio je impozantnu kolekciju u kojoj se nalazi oko 500 eksponata od oružja, streljiva, odora, zaštitne opreme, fotografija, zastava, amblema, video zapisa, knjiga i svega ostalog. Od 2012. godine je svoju kolekciju uz pomoć Grada u prostoru nekadašnje vijećnice (poslije muzeja) u Ulici hrvatskih velikana, stvorio muzej ratne i vojne povijesti. S njim razgovaramo o toj strasti, nastanku tako impresivne zbirke, planova za dalje…
Otkud ideja i kako je to sve počelo?
Ideja je nastala iz potrebe treninga u našem klubu ratničkih vještina Bujinkan Seishin Dojo kada smo počeli skupljati kacige, zaštitne prsluke, replike oružja. To je sve bilo negdje poslije 1999. godine, a prijelomna je bila 2012. godina. Te 2012. godine smo u suradnji s Muzejom grada Pakraca, u povodu Dana Grada Pakraca napravili izložbu "Ratnici" na kojoj smo osim tog japanskog oružja i japanskih ratnih vještina izložili i jedan dio koji smo posudili raznih privatnih kolekcionara na temu Domovinski rat. Izložba je pobudili veliki interes, dovedena je i vojska iz Petrinje koja je našu izložbu uveličala svojim tehničkim zborom na kojoj su između ostalog pokazali i po prvi puta oklopno vozilo "Patria". Radi velikog interesa izložbu smo produžili do kolovoza. Nakon toga smo u razgovoru s gradonačelnikom Davorom Huškom došli na ideju da Grad osigura prostor gdje bi bio stalni postav takve izložbe s naglaskom na Domovinski rat. No, ja sam u startu želio imati širi postav, želio sam imati nešto što drugi nemaju. Postoji više gradova koji imaju za postav temu Domovinski rat. Imam dobre odnose s nekima od njih, primjerice u Novoj Gradišci imaju spomen sobu s postavom 121. brigade, u Požegi sa 123. brigadom, u Daruvaru nešto slično. Dakle svi imaju takav neki postav gdje djeca uče u Domovinskom ratu i da sam se ograničio na tako nešto ne bih imao posjetitelje sa strane, bio bih tek još jedan takav muzej u nizu. Iako se naravno pakračka ratna priča ne može s nikime od njih usporediti budući da je kod nas započeo Domovinski rat i završio "Bljesak". Bit tog postava je da se samofinancira od ulaznica. Tako je tijekom vremena zbirka sve više rasla.
Prvobitna ideja je bila da to bude vojni muzej pakračke povijesti, dakle bez obzira na povijesno razdoblje. Trebala je obuhvaćati materijale vezane uz rimske legije, Ivanovce, Templare, Trenkovi panduri… njihov boravak u Pakracu. Međutim kako pakračke udruge proizašle iz Domovinskog rata imaju dobre odnose sa sličnim udrugama iz drugih gradova i održavaju susrete, tako su dolazili i u Pakrac, posjećivali moj muzej pa su došli Riječani i poklonili svoju odoru, došli su Splićani pa poklonili svoje i tako redom. Tako se i ta priča kada je u pitanju Domovinski rat počela širiti. No Pakraca je ostao bit i on obuhvaća oko 80 posto svih eksponata dok je preostalih 20 posto izvan njega.
Ostatak teksta i fotografije pogledajte ovdje.
