¨Političke stranke forsiraju podjele, nezavisna lista je pravo rješenje!¨
12.05.2017.
S.P.
Pregleda: 8882
Hrvoje Galić, kandidat za gradonačellnika Pleternice na Nezavisnoj listi "Za bolje sutra"
(FOTO: M.P.)
Elokventan, stručan i omiljen kao učitelj, Hrvoje Galićravnatelj škole u Pleternici odlučio je na ovim izborima svoje kvaliteteponuditi na raspolaganje i ostalim sugrađanima, ne samo školarcima. Životni iratni put vrhunskog intelektualca, bivšeg dragovoljca i hrvatskog branitelja,naučili su ga borbi i zdravom razmišljanju, aktualna situacija u Pleternicimotivirala ga je na ultimativni izazov – kandidat je za gradonačelnikaPleternice kao dio tima NL " Za bolje sutra".
Za početak, predstavite se, tko je Hrvoje Galić?
Rođen sam 1968 godine u Požegi, odrastao sam u Pleternici,završio sam tamo osnovnu školu, srednju u Požegi i Sarajevu,"gastarbajtersko" sam dijete. Živio sam s djedom i bakom koji suumrli kad sam imao 17 godina i jedno vrijeme sam čak i sam živio. Treći srednjebio sam potpuno sam, jedno vrlo osebujno životno iskustvo koje pamtim i danas,a onda su roditelji zaključili kako nije baš dobro rješenje pa sam četvrtirazred srednje škole završio u Sarajevu. Slijedio je vojni rok, a potom samupisao Kineziološki fakultet u Zagrebu, prekinuo nakratko studij 1991. godine,prijavio se u 123. brigadu, "razvojačio" se 1992. u proljeće i vratiou Zagreb. I kako se kaže "vrag mi nije dao mira", u Zagrebu je bilapostrojba pri specijalnoj policiji "Alfe" gdje sam se ponovoprijavio.
Taj moj ratni put trajao je do ljeta 1993. godine kada jemoj otac jednostavno rekao – ili puška ili knjiga. Nakon dužeg razmišljanja,odlučio sam se za knjigu i tada sam se demobilizirao, vratio se na studij,oženio, živio u Zagrebu od 1995 do 2000. godine. I u tom razdoblju, stvarno samsvašta radio. Imao sam tu sreću da za to što sam radio, imao sam izuzetno dobruplaću – od građevinskih radova do šumskih, ali želio sam se vratiti uPleternicu i konačno sam to i učinio. Do 2015., godine radio sam u nastavi kaoprofesor tjelesne i zdravstvene kulture, a odlaskom kolegice Anke Dorbić umirovinu ravnatelj sam škole.
Bogato životno i ratno iskustvo na kojem bi mnogi moglipozavidjeti. I eto vas u političkom ringu. Zar niste ništa naučili ? Znamo kakojavnost percipira politiku i političare, stoga – zašto?
Da, znam. Nisam se nikada prije bavio politikom, nisam bio ustrankama, vrlo vjerojatno neću ni biti član neke stranke jer mi ne odgovarataj tip kolektivnog razmišljanja (nazovimo to tako). Zašto sam se uključio?Prošao sam vojsku i znam kako funkcionira sustav kolektiva i za mene je tokraj. I mogu sada govoriti o Pleternici, Pleterničanima, ali svi smo minezadovoljni stanjem u okruženju, u gradu, u općini, u županiji. Puno je togakao teret u društvu, ali mene posebice kao učitelja "žulja" određenasituacija. Znam praktički četiri generacije mojih učenika, posebice one kojimasam bio razrednik, veliki dio njih završio je studij, to su odrasli ljudi,vraćaju se nazad i kada dođu u Pleternicu dođu meni i ide ona klasična priča –završio sam fakultet, profesore znate li nekog tko može pomoći za radno mjesto?To je jedan od razloga. Žao mi je te djece, žao mi je njihovih roditelja, žaomi je njihovih teško stečenih novaca i truda, žao mi je toga da smo svi postalitaoci ove situacije i klime pogodovanja koja ne poštuje ni izvrsnost ni rad nitrud i postavljeni su pogrešni kriteriji. Ljudi su podijeljeni u kategorije –moji i tvoji, vaši i naši, tko nije s nama taj je protiv nas. Mene to strašnoljuti.
Znam da ima puno ljudi, pametnih, sposobnih, kvalitetnihkoji nisu dobili priliku jer nisu pristali biti dio nekakve organiziranepolitičke stranke ili strukture. To su ljudi koji bi radili posao za koji su seškolovali ali nisu spremni na kompromise i oni odlaze... to je velika šteta itu je puno neiskorištenog potencijala. To je prvi moj razlog, a drugi razlog jestrah kojeg osjećam i prepoznajem. Ljudi se boje! Mi smo imali situacijeprilikom skupljanja potpisa da se ljudi boje potpisati na listu. Da serazumijemo, s puno entuzijazma sam krenuo, znam za prisutno nezadovoljstvo imislio sam – potpise ćemo prikupiti dok pucneš prstima. Ali, veliko ali, kreneši dođeš u situaciju da je teško pronaći 17 ljudi koji će imati dovoljnograđanske hrabrosti staviti svoje ime na papir. Stoga, još jednom se ovomprilikom zahvaljujem i toj veličanstvenoj ekipi od 16 osoba koji su stali uzmene i smogli tu hrabrost. Nitko od nas nema računicu, nema pozadinsku priču ijednostavno su, baš kao i ja rekli – ako možemo pomoći evo nas!
Eto vas, ali malo je čudno- Pleternicu ističu čak i nanacionalnoj razini kao primjer pametnog grada, grada koji privlači sredstva EU,uspješnog, energetski i poduzetnički učinkovitog, grada s nizom postojećih iplaniranih projekata. I sad vi govorite o tome kako se ljudi boje, kako sunezadovoljni, kako ima problema?
Znam, bilo bi neozbiljno doći iz Pleternice i reći kako se uPleternici ne radi i ne ulaže. Nije problem u tome, u Pleternicu se ulaže,Pleternica se izgradila, lijepa je, ali nikoga ona fontana, solarni paneli, ledrasvjeta nije ostavila u Pleternici. Naravno, nikada Pleternica ne može biti niprelijepa ni prebogata, stvar je jedino da su se u cijeloj priči pomiješaliprioriteti. Moje je mišljenje kako je naglasak trebalo staviti i na pomoćlokalnim poduzetnicima i objasnit ću to. Imamo PLINK koji zaslužuje svakupohvalu, sve te projekte, sve stvari koje se u Pleternici događaju, odrađuju seu PLINK-u, tamo su ljudi koji rade svoj posao i cijenim ih. Ali kod nas jeproblem da se osobni interes stavlja ispred javnog interesa.
Mi imamo poduzetničku zonu koja je infrastrukturnokompletirana i stvarno je uređena i formirana za napredak, ali evo, mi se svipitamo, kako je moguće da se u 10, 15, 20 godina tamo nije pojavio vanjskiinvestitor? Znamo priče kako se planiralo ovo ili ono, sto stvari, od kojihništa nije realizirano. Nisam sklon špekulacijama i praznim pričama, alipleterničke priče su kako su se razne prilike propustile iz osobnih interesa, agdje ima priče ili dima, ako hoćete – ima i vatre. I pitali ste kako to sveiskomunicirati. Ljudi su sretni kada se Pleternica razvija, kada postajeljepša, ali su nezadovoljni odnosom, u odlukama javnost nema uvida, odnatječaja od proračunskih stavki i ugovora. Svi imamo dojam da se stvari radena način koji nije transparentan i to treba promijeniti. Ljudi moraju bitiinformirani, moraju znati kako nisu oni tu zbog politike već je politika tu dasluži njima.
Onda je potpuno razumljivo da se u Nezavisnoj listi kojase kako kažu bori protiv "oholosti, bahatosti i nepotizma" pronašlitemelj za svoja razmišljanja i djelovanje.
Pa većina ljudi može u te tri riječi prepoznati sržproblema. Mene puno ljudi pita- što se u Pleternici bunite, imate brojneprojekte. Imamo mi sve to, ali sve te velike, vrijedne poslove odrađuju dva-tri projektanta, dva-tri trgovca građevinskim materijalom , dva- tri nadzora itu priča završava. Od svih radova, od silnog investiranja korist ima 15 – 20ljudi.
Pa jeste li onda radije da se bećarac samo pjeva a ne dase izgradi i Muzej Bećarca?
O, ja sam apsolutno zato da se izgradi Muzej bećarca. Nek sebećarac i pjeva ali i neka ostvarimo i neku ekonomsku učinkovitost od te bogatetradicije. Trebaju nam takvi projekti ali trebaju nam i nova radna mjesta.Pleternica ima svoju obrtničku tradiciju, ali ovo što sada imamo imali smo i prije15- 20 godina. I to je ono što sam rekao na početku – dijele se ljudi na vaše inaše. Naši će možda biti malo više potpomognuti, oni ostali neće. Kako ja nisamčlan niti SDP-a, niti HDZ-a niti bilo koje druge političke opcije, a imam punoprijatelja i nije mi problem surađivati sa svim kvalitetnim partnerima, mislimkako ljudima treba za dobre ideje dati punu podršku, ne samo verbalnu već ifinancijsku, vidjeti koja su sredstva na raspolaganju, može li se napravitipreraspodjela unutar gradskog proračuna. Jedini je uvjet da moramo prekinuti spričom "gdje sam tu ja i gdje je moj interes". Moramo zadržati našupleterničku mladost jer ona je jamstvo razvoja. Ustvari nužno je razvijenomkulturom zajedničkog interesa razvijati kulturu zajedničkog života. Podjeleforsiraju političke stranke i nezavisna lista je pravo rješenje.
Za kraj, na koji način mislite motivirati biračko tijelo,koje je, budimo iskreni, obeshrabreno, zatrovano i zasićeno politikom, dastvarno dođe i prepozna vašu opciju?
Imamo tu sreću da je kod nas na listi 17 potpuno različitihljudi i svjetonazorski i u političkom smislu, neki su bili članovi nekihstranka, neki nisu nikada, imamo mladih, studenata, nezaposlenih i zaposlenih ina taj način stvorili smo, moja je percepcija, široko biračko tijelo. Mislim dasmo zanimljivi velikom broju birača, svjesni samo kako nismo u financijskim ilogističkim mogućnostima za organizaciju velikih skupova, nije to ni nešto štoželim. Imena i prezimena ljudi koji stoje iza mene jedino su naše jamstvo da ćemosve ono što namjeravamo učiniti, doista učiniti ako dobijemo povjerenje.
Nemamo što izgubiti. Sportski rečeno, ulazimo u ring steškim šampionima koji su tu 25 godina i ako dobijemo nekoliko rundi, ako sepošteno borimo i "skupo prodamo kožu" – možemo biti ponosni. No, nadaumire posljednja, a pobjeda je uz one koji se znaju iskreno nadati. Istina iiskrenost nisu floskule, nisu mane i slabosti već vrline i snaga, kako osobnatako i zajednička, čak i u politici. Ako mi sugrađani daju svoje povjerenje, to ću i dokazati.
