Komemoracija žrtvama 1945. godine u Ruševu
30.04.2017.
Pero Šola
Pregleda: 5242
Komemoracija u Ruševo
(FOTO: Pero Šola)
Misom zadušnicom u 11:00 sati jučer je počela ovogodišnja komemoracija travanjskim žrtvama Đakovačkog križnog puta u mjesnoj crkvi u Ruševu.
Ruševo, malo mjesto u Slavoniji, na prvi pogled oku ugodno, smješteno na brežuljku iznad ravnice, postalo je, nažalost, simbol stradanja nedužnih ljudi, zarobljenih vojnika i civila iz Đakova i Đakovštine, ali i stanovnika samoga Ruševa i okolnih sela u travnju 1945. godine.
Stoga se dolazimo pokloniti svim žrtvama koje su ovdje napustile svoj ovozemaljski život na najgori mogući način, u patnji i mukama koje su im zadali pripadnici 6. ličke i 21. srpske divizije partizanske vojske nakon ulaska u Đakovo, 17. travnja 1945. godine.
Misu je vodio prof. emeritusa KBF-a u Đakovu, mons. Luku Marijanović. Uz članove obitelji žrtava komemoraciji su prisustvovali i župan požeško-slavonski, g. Alojz Tomašević, gradonačelnik Grada Đakova, g. Zoran Vinković, predstavnica Ministarstva branitelja RH, načelnica Sektora za žrtve Drugog svj. rata i poslijeratnog razdoblja, gđa Tanja Antunović i načelnik općine Čaglin Dalibor Bardač.
U koloni je bilo 200-500 osoba koje su ubijane od Kondrića do Ruševa, žrtve su bili civili, razvojačeni i zarobljeni vojnici iz Đakovštine, ali i osobe koje su se slučajno zatekle u Đakovu. Prve žrtve ubijene su već kod Kondrića, Levanjske Varoši, Imrijevaca, Sovskog Dola, gdje se nalazi veći broj poznatih stratišta i grobišta. U istraživačkom radu imamo svjedočenja osoba koje su vidjele likvidacije žrtva.
To je pokojni Filip Barić koji je vidio ubojstvo 10-ak osoba kod Imrijevaca. Pokojna Manda Kovačević vidjela je ubijanje 5 osoba na brdu Viševac kod Sovskog dola. Sokola Adam preživio je streljanje na livadama kod Ruševa, umro je nedavno u Njemačkoj s metkom u tijelu iz Ruševa koji je nosio cijeli život. Pokojna Anka Vidaković iz Ruševa vidjela je paljenje živih zatočenika obučene u šokačkim bunđurima na Mliništu kod Ruševa. Nepoznati broj žrtava je rodbina pronašla i pokopala u obiteljske grobove, a veći broj žrtva počiva u prikrivenim grobištima cijelim putem do Ruševa.
Kulturu ubijanja nove komunističke vlasti možemo vidjeti iz sačuvanih dokumenata Državnog arhiva u Osijeku u fondu NOO za Slavoniju gdje piše:
"Čim se uđe u grad OZN-a će preuzeti sve razglasne postaje, zabraniti kretanje građanstva po ulicama najdulje do 24 sata. OZN-a će za vrijeme trajanja zabrane kretanja hitno izvršiti hapšenje lica po unaprijed napravljenom spisku. Ovaj posao biti će izvršen u roku 8 sati." Da pojednostavimo, popise za likvidaciju radili su domaći komunisti iz Đakova u suradnji s OZN-om, a likvidacije u Ruševu izvršio je KNOJ 21. srpske divizije.
Nemojmo zaboraviti da je Dan grada Đakovo slavilo do 1990. godine 17. travnja, dana kada je Đakovo "oslobodila" 21. srpska divizija, dana kada se počelo događati Ruševo. Đakovo se pobratimilo s Lebanama, mjestom odakle su bili "oslobodioci".
U istraživačkom radu u projektu " Prikrivena grobišta Drugog svjetskog rata i poraća Đakova i Đakovštine" popisali smo 8 mogućih lokacija masovnih grobnica Đakovačkog križnog puta.
Pohvali bismo i suradnju s Ministarstvom hrvatskih branitelja koje je pokazalo dobru volju da istražimo grobište kod Imrijevaca i ustanovimo koliko je žrtava u toj grobnici.
Pero Šola
