Vazmeno bdjenje u požeškoj Katedrali
16.04.2017.
M.M.
Pregleda: 4035
FOTO: M.M.
U noći Velike subote, 15. travnja u požeškoj Katedrali biskup Antun Škvorčević predvodio je vazmeno bdijenje, u zajedništvu sa svećenicima iz katedralne Župe sv. Terezije Avilske i središnjih biskupijskih ustanova. Uvodeći u slavlje vazmene noći bogate znakovima koji vjernicima pomažu dublje proniknuti u otajstvo Isusova uskrsnuća, biskup je blagoslovio oganj s kojeg je zapaljena uskrsna svijeća i potom u procesiji unesena u Katedralu. Otpjevan je svečani hvalospjeva uskrsnoj svijeći i naviještena čitanja o čudesnim Božjim djelima za spasenje čovjeka te evanđeoski ulomak o Isusovom uskrsnuću.
U homiliji biskup Antun je podsjetio kako Tin Ujević u "Rukovetima autofragmenata" kaže da je potrebno pokatkad imati vremena "obnoviti sliku svijeta u sebi". Ustvrdio je da je upravo uskrsno bdijenje prava prigoda da to učinimo. Kazao je da nam naviještena sveta čitanja objavljuju kako postoji stvorena i povijesna stvarnost u kojoj je na djelu Bog. To nam s jedne strane svjedoči izvještaj o stvaranju svijeta a s druge strane prikaz oslobođenja Židova iz Egipta te konačno Isusovo uskrsnuće. Kratkim upozorenjima na neke čudesne dimenzije stvarnosti oko nas biskup je protumačio njihovu povezanost s Bogom kao autorom svega. Među ostalim je spomenuo da sve u prirodi počinje od svojevrsnog umiranja – treba posijati sjeme, posaditi žir u zemlju – da bi oni, snagom vode, svjetla i topline sunca, istrunuli rađajući klicu života, donijeli stabljiku i plod. A povrh svega, kazao je, priroda ima svoju ljepotu kojoj se osobito sada u proljeće divimo. Zapitao je od kud ljepota u prirodi i gdje ona završava u svojoj neuhvatljivosti! Ustvrdio je: U ljepoti Isusova uskrsnuća. Pripomenuo je kako sveto čitanje među ostalim tvrdi da je Bog rastavio svjetlo od tame i zapitao, gdje prestaje tama a počinje svjetlost, što je uopće svjetlost, do kamo ona ide i gdje završava te zaključio: u svjetlu uskrslog Gospodina. Stavio je nazočnim vjernicima pred oči čudesnost vode u njezinim višestrukim neuhvatljivim dimenzijama kao što je moć čišćenja, utaživanja žeđi, pokretanja i održavanja života u prirodi – te je zapitao do kamo ona seže i zaključio: do krsne vode, koja snagom Duha Svetoga čovjeka čisti od zaraze zla i smrti, odijeva u snagu uskrslog Gospodina i smješta na razinu njegove pobjede.
Poput prirode, nastavio je biskup, i čovjek je kao stvorenje Božje u svojim dimenzijama označen neuhvatljivošću, on je duhovno biće. Spomenuo je nekoliko činjenica koje to tumače. Podsjetio je među ostalim čovjekovu moć misliti i zapitao – do kamo ona seže i odgovorio: do neba, do stvarnosti uskrsnuća. I radost je jedna od neuhvatljivih dimenzija čovjekova postojanja, koja u punini završava s Isusovim uskrsnućem. Konačno ljubav kao dimenzija ljudskog bića odvaja ga od njegove ograničenosti, u njoj napušta sebe, izlazi iz zatvorenog sustava smrti. Kamo se izdižemo tim putem, zapitao je biskup i odgovorio, do ljubavi Božje koja se očitovala u Isusovu položenu tijelu za nas na križu i kao pobjeda nad smrću. »Ako je pšenično zrno pobijedilo svoje umiranje rastom, stabljikom i plodom, onda ni čovjek u svojoj posijanosti u smrt ne završava u ništavilu, nego u Isusovoj ljubavi koja uskrsnućem pobjeđuje smrt«, pojasnio je biskup. Još je kazao vjernicima: »Volio bih još dalje zajedno s vama ove večeri slagati sliku svijeta, ali se osjećam nemoćnim, mucam pred stvarnošću u kojoj živimo i u koju smo uronjeni«, te dodao kako je »važno da smo večeras pokušali biti na tragu dubokih Božjih dimenzija naznačenih u čovjeku i stvorenoj stvarnosti a koje je u jedno sabralo djelo Isusove pobjede nad smrću«. Izrekavši zahvalnost Bogu pred tom čudesnošću života oko nas, za najčudesniji događaj Gospodinova uskrsnuća u kojem leži naša nada da će sva naša radost, ljepota, ljubav i sve drugo što je još nedorečeno u našem životu naći svoju puninu i konačnost, pozvao je nazočne da se raduju zbog tih čudesnih i veličanstvenih stvarnosti kojima je Bog obdario naše postojanje te da ih ne zagube u svakodnevnim površnostima. Tome će pomoći i obnova krsnih zavjeta ove noći u kojoj želimo posvjedočiti svoju pripadnost Isusu Kristu i ostvarenosti u punini svega onoga što u ulomku, djelomično ovdje na zemlji dohvaćamo.
Na svršetku slavlja biskup je nazočnim svećenicima, sestrama redovnicama i svim vjernicima čestitao dvadeseti Uskrs u Požeškoj biskupiji, sa željom da s ovoga slavlja odu svijetli u duši, uvedeni u otajstvo Isusove pobjede nad smrću. Zahvalio je katedralnom pjevačkom zboru pod vodstvom Maria Večerića što je svojim izvrsnim pjevanjem omogućio sudionicima slavlja da dublje budu dionicima uskrsnog otajstva.
