17.01.2017.
A.M.
Pregleda: 7215
Ludwigsburg
(FOTO: Čitateljica)
Poštovani čitatelji, budući da primamo poruke i e-mailove odiseljenika i putnika sa svih strana svijeta koji žele s nama podijeliti svojukratku priču, problem ili iskustvo, odlučili smo otvoriti novu rubriku na našemportalu. Rubrika će se zvati "Dojmovi iz svijeta" i u njoj ćemo objavljivatisamo kratke priče koje dobijemo putem poruka i e-mailova. Dakle, rubrika"Životne priče" i dalje ostaje aktivna i u njoj i dalje pišemo o životu našihiseljenika u svijetu.
U "Dojmovima iz svijeta" možete opisati svoje iskustvo napojedinom životnom polju kao što je posao, jezik, kultura i sl. s kojim ste sesusreli u zemlji u kojoj živite te kako ste se u toj situaciji snašli. Sigurnismo da među vama postoji dosta onih koji su trbuhom za kruhom otišli u "obećanezemlje", a na kraju shvatili kako tamo ipak ne teku med i mlijeko te ste sesusreli s mnogim poteškoćama ili ste imali neko neugodno iskustvo sposlodavcem, suradnicima, susjedima i dr. Isto tako, možete nam napisatipozitivne strane pojedine zemlje u kojoj živite ili dati ideju nekome tko seželi iseliti kamo bi bilo dobro ići za boljim životom. Vjerujemo da ima dostavas koji ste putovali ili putujete po svijetu te vidite nešto što vas se dojmii očara ili doživite neku neugodnost na koju bi upozorili ostale putnike kojibi se nekad mogli naći na tom istom mjestu. Uza sve spomenuto, dobro došle su ifotografije koje želite podijeliti s javnošću. Ako netko želi da njegovoiskustvo/priča/primjedba/pohvala/savjet/ ostane anonimno, tu odluku ćemotakođer poštovati. Svoju priču šaljite nam na e-mail adresu [email protected] ili u inbox na našoj Facebook stranici.
Rubriku "Dojmovi iz svijeta" počinjemo s pomalo neugodnimiskustvom gospođe Radmile koja je već nekoliko godina na privremenom radu umalom njemačkom gradiću Ludwigsburgu. Njenu priču prenosimo u potpunosti.
"Grad je dobio ime ponjemačkom kralju Ludwigu i do prije par godina bilo je divno u njemu živjeti.Imali smo puno slobode, mogli smo izlaziti kuda smo htjeli i kad smo htjeli,sve dok migranti nisu došli. Jasno mi je da i oni bježe od lošeg života i danitko ne bi iz svoje kuće svojevoljno otišao, no otkad su ovdje, policija svakidan ima pune ruke posla. U gradu se rijetko čuje da netko priča njemački jezik,jednostavno ih je previše. Stariji ljudi koji ovdje žive godinama se boje izaćii šetati po gradu, izlaze isključivo kada moraju do banke, trgovine i sl. Evo,ovo je samo jedan od primjera da Njemačka više nije "Obećana zemlja", ali nisigurna kao što je nekad bila."