Hrvatizam, podvojena nacija, nova pravila
07.01.2017.
Ivica Janković
Pregleda: 7741
Naslov slike
(FOTO: 034 portal)
Kriminalna privatizacija, političke pljačke, uhljebništvo, opće podobništvo, dvostranačje, nezaposlenost, siromaštvo, iseljavanje… pade mi ne na pamet već na glavu jedna riječ ili vam pojam za sve navedeno i još više nenavedeno, HRVATIZAM.
Što bi značio hrvatizam u očima mene običnog preživljavača u moru sve više istih?
Dobra smo mi nacija, Hrvati, super ljudi s vrhunskim karakternim osobinama stisnutim pod bremenom hrvatizma. Došla tako vremena politikanata iz prostog razloga jer ne poznajem niti jednog političara a razlika između dvoje navedenog je nebo i zemlja.
Zamislite da je u lijepoj našoj zemlji sve dobro, državni proračun u suficitu, ekonomija cvijeta, nezaposlenosti nema, kriminal na nuli osim nekih šankera koji izvuku koju kunu više od naplate ture pića da se iščupa jer je zaglavio na poker aparatu na istom šanku ali dobro zanemarivo. Sve je to super samo što je u nas Hrvata apsolutno sve zrcalno okrenuto svemu navedenom, znači katastrofa.
E sad u toj brzorastućoj nezaustavnoj katastrofi odvijaju se svetski ratovi među Hrvatima, voli narod reći da bude razumljivije "mala bara puno krokodila". Pa bez obzira što su mase i pojedinci izuzetno dobro po naravi, rođenjem, sila zakon mjenja pa u toj borbi za puko preživljavanje dolazi do svih onih stvari koje se protive 10 Božjih zapovijedi. Resursa je sve manj, način i alat za preživljavanje se ne birai u tim silnim borbama zadnjih desetljeća postali smo maheri, prevara, proizvođači istinitih laži, uništavači sve što je dobro, napose smo time postali i egzekutori nade i zaloga za bolju budućnost u narednih desetljeća i to je ono što bi proizvoljno nazvao hrvatizam u prisilnom obliku.
Netom prošli blagdani obilovali su pogotovo na Facebook-u, silnim dobrim željama, obraćanja na bolje, izljevima ljubavi, vibrama dobrote, u tolikoj mjeri da sam u najmanju ruku pomislio da ću se s 1.1. ove godine probuditi u nekakvom hibridnom ovozemaljskom raju. Pa tako dođe i prvi dan ove godine, prva kava u kafani i sad čekam… konobar prostrijelnim pogledom pita "…jel štaš popit brzo reci vidiš da je gužva…” daj kafu velim, s njom mi se vratila vjera u samog sebe time u druge izgubila i instinktivno zauzimanja niskog starta za daljnje borbe iste kao i prethodnih godina… volim balkan.
Što se uopće želi reći ovim upisom? Hrvatizam je ušao i progresivno se širi svim porama društva bez nikakvih naznaka za eventualnim zaustavljanjem, pročistit će taj hrvatizam drštvo bolje nego danas bura Dalmaciju, te će spomenuti, uhljebničari, podobničari i ini biti svrha sami sebi. Što nakon toga? Pratit ćemo iz Njemačke i Irske iz toplih domova spektakl među najboljima od najboljih, istrebljenje do zadnjeg, borba za goli život najperfidnijim oblicima alata koji znaju samo najbolji koji su zahvaljujući njima i preživjeli u spomenutoj bari.
Tim činom dolazimo do dna, gdje se dalje i niže ne može, ne ide, prošli smo i vodu doboku u tome trenutku će početi vrijediti i primjenjivati se prošlogodišnje i ovogodišnje izjave po raznim Fejsbucima i ostalim socijalnim mrežama. Katarza je prođena, hrvatizam nestaje i počima se buditi novonastali raj s prevelikom plaćenom cijenom pod čizmom stranaca. U najgorim nedaćama skupljamo glave i mislimo kao jedan, plaćamo cijenu uništavanja nacije za buduće dobro. Sretno u godini dobrih želja na hrvatski način, tko šreživi pričat će.
Autor: Ivica Janković
