Život generacije na pola puta od Istoka prema Zapadu
01.01.2017.
Ivica Janković
Pregleda: 5242
Naslov slike
(FOTO: Foto: Ivica Janković)
Za svašta možemo pojmiti i reći da je na pola puta ali nekako je teško reći da smo na pola puta između Sjevera i Juga. Stoga bih radije odmah otkrio temu naslova i priopćiti zašto je toliko razloga za izgovoriti da smo generacija na pola puta od Istoka prema Zapadu.
Silom prilika ili ako vam je draže višom silom, licem smo okrenuti prema zapadnom urbanom kapitalizmu.
Slijedeći trendove modernijeg društva, puteva u nepoznato, neistraženo i misteriozno. A u isto vrijeme iza sebe sa nostalgijom i sjećanjem ostavljamo Istok, misleći pri tome na zdraviji, manje stresniji, duhovniji, mudriji i ležerniji život. Život pun druženja, ljubavi, ljudskih vrednota, neprocjenjivih uspomena.
Gdje su vam sad moderni narode uspomene na druženja, gdje je nestao osjećaj pravog iskrenog prijateljstva…? Nema ih! Ima ih da, vidimo se na fejsu, prijatelji smo na fejsu. Zar je to sada sustav vrijednosti prijateljstva? Tko ima više prijatelja na netu, nitko s nikime nikad kavu popio nije u četiri oka. Imate sve što nestaje gašenjem računala ili pametnog telefona. Čeznemo za prošlosti a pri tome velikim koracima grabimo prema urbanim logorima, zonama interpola, očima "velikog brata" kao da svim silama želimo i sami biti kontrolirani na softificiran i perfidan način. Bez ikakvih granica i pitanja. Hrlimo biti robovi tehnologije i znanosti kojoj je cilj tko zna što, tko zna za koga i tko zna za čega!?
Živući smo svjedoci, života bez,računala, života bez mobitela, satelita i bezbroj sličnih stvari. Nije bilo toliko strke i frke, išlo se pješke a svagdje stiglo, sad "letimo", avonima, automobilima, kamionima a ne stižemo nigdje. Stres! Drugo ime svih nas. Ja vas pitam. Zašto, zbog čega, za koga, za čije više ciljeve novog svjetskog poretka….? Netko će reći ne postoje teorije zavjere, slažem se. Ali postoje planovi, mene, Vas za svoju porodicu, gradonačelnika za grad, predsjednika za državu, svjetske moćnike za svijet, to su očite činjenice koje ne može nitko osporiti. Htjeli ili ne idemo putevima iz nečijih planova.
Što je bilo druženje i što je druženje sada?
Družilo se uz rad na njivama, družilo se na seoskim čijalima, družilo se na svadbama, družilo se na gradskim trgovima, kultnim plesnim okupljalištima, gradskim tržnicama. Družilo se oči u oči, prijatelj uz prijatelja, brat uz brata!
Današnje druženje nije vrijedno spomena pa ostavljam vama na prosudbu.
Možda će se opet zagriženi tekstovni analitičari pitati. Što se htjelo reći ovim tekstom, koja je svrha i poanta, koja je poruka? Stvar je vrlo jednostavna ili čitaš ili ne čitaš ili se slažeš ili ne slažeš. Jedno je sasvim sigurno, svojevoljno hrlimo iz slobode u robovlasništvo, hrlimo iz svijeta siromaštva bogatog duhom i svim nematerijalnim vrijednostima prema bogatom svijetu materijalnog a opet bogatog ničeme.
U konačnici je naslov vrlo jasan, sjetimo se gdje smo bili kako smo živjeli, gdje smo sada i kako živimo i vrlo lako ćete procijeniti gdje će vam budući naraštaji i kako živjeti. Imat će sve a neimati ništa.
Još uvijek živimo u tragovima života bogatog duhom, uživajmo ga punim plućima dok smo još uvijek na pola puta! Jer ćemo na kraju puta postati analitički brojevi, bez uspomena a život bez uspomena isto je kao ljubav bez osjećaja, djetinjstvo bez prijatelja. Gradovi puni a ljudi nigdje!
Autor: Ivica Janković
