¨Morali smo napraviti prekretnicu u životu.¨
19.07.2016.
V.T./M.B.
Pregleda: 18374
Marija Toman u Londonu
(FOTO: Iz privatne kolekcije M.Toman)
Marija Toman 32-godišnja je Požežanka koja se prije godinu i pol dana, s mužem Ninom odselila u London u potrazi za boljim životom. Odluku, kaže nije bilo lako donijeti, ali odlučili su se za prekretnicu kako bi se izborili za "bolje sutra". Razgovarali smo s njom kako bi podijelila svoje impresije s našim čitateljima koji razmišljaju o preseljenju.
Jeste li bili nezaposleni za vrijeme preseljenja u London?
Oboje smo bili zaposleni i imali stalna radna mjesta. Međutim naš budžet je bio zadovoljavajući u smislu ako ne bi ništa ostvarivali, to jest napredovali i omogućili si vlastito stambeno pitanje. Bili smo podstanari, imali smo osrednji auto, na more smo odlazili u prosjeku svake dvije godine. Kod nas za godišnji odmor moraš štedjeti tokom cijele godine. Tako smo napustili svoja radna mjesta i krenuli u "životnu borbu".
Koji posao trenutno radite u Londonu?
Suprug i ja radimo u dvije različite bolnice u Londonu. On je fizioterapeut i radi u privatnoj bolnici, s njegovom registracijom u komori nije bilo problema. Kako mi medicinske sestre imamo komplikacije sa registracijom u engleskoj komori (NMC-u), trenutno sam na položaju BAND 3 (sestra koja čeka registraciju) ali i to će se ubrzo riješiti.
Što vam najviše nedostaje iz Požege?
Najviše mi nedostaje moja obitelj koja mi je uvijek velika podrška. Isto tako, nedostaju mi prijatelji i kumovi s kojima sam u često u kontaktu preko Skype-a i Facebooka. Požega je moj rodni grad i uvijek će biti najljepši u mojim očima, prvenstveno jer je topao, malen i tamo se osjećam najsigurnije i najopuštenije. Svakako mi nedostaju odlasci na kavu sa mojom kumom Dajanom i sa ostalim prijateljicama.
Prije koliko ste se preselili i koliko često dolazite u Požegu?
Odselili smo se prije godinu i pol dana, a svaki godišnji odmor pomno isplaniramo kako bi što češće mogli doći u svoj rodni kraj. Zadnji posjet je bio prije mjesec i pol dana. Sada je malo lakše jer u početku obitelj nismo vidjeli osam dugih mjeseci.
Kako vam se sviđa život u Londonu?
Život u Londonu je jako ubrzan, urban i sve samo ne dosadan. Ima mnogo mogućnosti i opcija za svakog pojedinca. Ljudi se ne dijele po boji kože i rasi, vjeroispovijesti ili seksualnom opredjeljenju. Svi su jednako prihvaćeni. Premda je nama to sve bila velika "multikulturalna injekcija", sada smo se naviknuli na mnoštvo različitih jezika i na različitu kulturu ljudi koji dolaze iz svih dijelova svijeta.
Radi li se više ili manje u odnosu na Hrvatsku?
U Londonu se dosta radi, puno vremena se potroši na putovanje do posla. Većinom ljudi putuju i do sat vremena ovisi u kojem dijelu Londona žive, a u kojem rade. U Požegi mi je do posla trebalo svega pet minuta autom, dok mi ovdje treba sat vremena i promijenim tri različita prijevozna sredstva.
Što radite u slobodno vrijeme ako ga imate?
Radim dnevne i noćne smjene do dvanaest sati, i kad imam po jedan slobodan dan ostajem u stanu i odmaram uz dobar film. Kada imam više slobodnih dana, volim ih iskoristiti odlaskom u prirodu ako mi vrijeme u Londonu to dopusti.
Planirate li se vratiti u Hrvatsku?
Za sada se ne planiramo vraćati jer tu još uvijek imamo puno većih mogućnosti za neke dugoročne planove među kojima je i štednja. Želimo si omogućiti putovanja svijetom. Ovo ljeto idemo na sedmodnevno ljetovanje na Mallorcu.
Što biste preporučili mladima iz Požege?
Mladima iz Požege preporučujem da ostanu ako su zadovoljni sa svojim stalnim radnim mjestima i ako su stambeno zbrinuti. Potrebno je imati čelične živce i želju za pustolovinom da bi se usudio za ovakav pothvat. Lijep pozdrav iz ne dugo sunčanog Londona!
