Branka Drabek Milekić: ¨Prirodna komunikacija je isto što i nenasilna komunikacija¨
02.05.2016.
T.Milanović/M.Mirković
Pregleda: 9895
Branka Drabek Milekić
(FOTO: Tomislav Milanović)
"Da nismo unijeli "zrno ludosti" u nastojanjima da idemo uz vjetar, kontra ljudi na vlasti i ljudi koji vas ne razumiju, u Latinovcu ne bi bilo ničega. Motivacija mog dolaska u Latinovac bila je osnaživanje ljudi i oživljavanje sela u čemu smo zajedničkom pozitivnom energijom i uspjeli", rekla je osnivačica Eko centra Latinovac, Branka Drabek Milekić. 
Kao udruga imaju 13 članova koji aktivno plaćaju članarinu i puno veći broj volontera koji prolaze kroz brojne aktivnosti, kao što je "Slama fest", "Green Way" i drugi. Branka nam je ispričala mnogo toga o udruzi i njenim začecima.
- Udruga se prvih nekoliko godina zvala Eko selo Latinovac. Brzo smo shvatili da bez edukacije ne možemo puno toga napraviti pa smo transformirali udrugu u Edukacijsko-komunikativni centar Latinovac. Prvi projekti su bili okupljanja mladih sa svim komunikacijskim vrijednostima. Prirodna komunikacija je isto što i nenasilna komunikacija. Ona znači prepoznati svoje potencijale, raditi s maksimumom kreativnosti i usklađenosti sa svojim emocijama – priča nam Branka. 
Udruga je osnovana 1995. godine i ostvarili su brojne projekte. Prije pet godina surađuju s mađarskim predstavnicima u projektu "Green Way" koji zagovara kretanje bez motora, Slama fest koji okuplja ljude iz cijelog svijeta već nekoliko godina poznat je požeškoj javnosti, a zaokruživanje 20-godišnjeg ciklusa su kako kaže projekt "Sadnice mira" i osnivanje udruge ZEN (zdravlje i edukacija nenasilja) Latinovac.
- 2012. prenijeli smo vlasništvo imanja na Zakladu Slagalica, a sve je počelo privatnom inicijativom. Danas u Latinovcu imamo jako osnaženu pozitivnu ekipu. Projekt, "Sadnice mira" započeli smo 1999. godine s kampovima. Tu je prošlo niz mladih ljudi koji su razbili svoje stereotipe i shvatili da sami moraju upravljati svojim životom – prisjeća se Branka.
Kaže da se u početku pitala zašto dolazi u Latinovac, ali se uvijek prisjeti jasnog cilja osnaživanja ljudi. Kaže kako svojim pozitivnim iskustvima možemo davati energiju drugima.
- Radila sam preglede za tisuće ljudi iz Domovinskog rata. Većinom su to bili ljudi koji su dolazili iz ratnih logora. Psiholog sam po profesiji, ona je život, a život su ljudi. Jednako toliko poticajan je bio moj susret s planinarima 1993. godine kada sam provela šest dana bez vode, na stijenama u Gorskom kotaru. Tu sam također naučila da bez puno toga mogu, ali da ne mogu bez iskustva i znanja – priča nam Branka. 
Kaže da svi ljudi teže živjeti povezano s drugima i da svatko sa svojim talentom može doprinijeti općem dobru u toj zajednici.
- Megakorporacijski duh koji je zavladao u svijetu neće dugo opstati. Slavonija bi trebala biti mala Švicarska. Ovo je prekrasan kraj, a ljudi su u svojoj osnovi predobri. Netko bi rekao da je to idealizam, a ja vjerujem da je to pravi mirovni rad – rekla je za kraj Branka.
