Dobitnik nagrade Krešimir Koppi:¨Nekada smo išli kopati za set dresova i prijevoz na tekmu¨
29.02.2016.
Bojan Miščević
Pregleda: 5135
Krešimir Koppi prima nagradu
(FOTO: Vjeran Blašković)
Krešimir Koppi osvojio je nagradu Požeškog sportskog saveza kao trofejni pojedinac za svoj dugogodišnji rad i angažman prvenstveno u rukometu, a i u požeškom sportu uopće. U muškom rukometnom klubu Požega tajnik je od 2002. godine do danas, istovremeno je i član nadzornog odbora ŽRK Požega. Bio je član Skupštine Požeškog sportskog saveza od 2001. do 2015.godine. U dva mandata bio je i član Nadzornog odbora Požeškog sportskog saveza.
- Najiskrenije, uopće nisam to očekivao. Prvo sam mislio da me netko zafrkava, a kad sam shvatio da je to ozbiljno, bio sam uzbuđen i počašćen - ispričao je za 034portal Koppi.
Rođen je davne 1957. godine u Ovčarama, u Požegi je završio osnovnu školu i Gimnaziju da bi fakultet fizičke kulture upisao u Sarajevu koji nikad nije završio. Oduvijek se bavio sportom, u nižim razredima osnovne škole vježbao je gimnastiku kod pokojnog legendarnog Ante Bikića, u višim razredima počeo je igrati košarku da bi se skrasio u rukometu kod Tome Pirca.
- Rukomet je moja najveća ljubav. Sjećam se jedne prilike kada smo išli igrati u Drenovac, mi tamo kad nema protivnika. Gledamo mi, kad eto ti ekipa dolazi, jedan s traktora, drugi iz šume, pobijediše nas i svako svojim putem dalje raditi u polju. Ili, kad su me jednom zeznuli, vraćali smo se s gostovanja, pa su mi igrači uvalili prazan sendvič, pokupili sve iznutra - sa smiješkom se prisjeća starih dana legendarni Koppi. Kaže kako su se tada financirali kako su znali.
- Išli smo na bauštelu kopati kod nekog odvjetnika u Sokolovu, ne sjećam se više imena, za set dresova dugih rukava koje su mame kratile i šivale na njih brojeve i tri puta nas je obećao dotični gospodin voziti na gostovanja - prisjeća se Koppi.
Kaže da je igrao za više klubova, Vojvodinu, Petrovaradin, Jedinstvo i Orljavu. Oženjen je i ima dvoje djece od kojih je sin krenuo tatinim stopama.
- Od uzbuđenja sam u svečanom govoru zaboravio spomenuti najbitniju osobu u mom životu, a to je moja žena Verica koja je to sve ove godine izdržala i podržavala me. Zahvalio bih se i mojoj desnoj ruci Damiru Mačeku kao i svim radnicima Sportske dvorane Tomislav Pirc bez kojih ne bi funkcioniralo. Za mlade imam poruku da ustraju u treninzima i da ne odustaju od sporta, a mi stari ćemo dati sve od sebe kako bih im to i omogućili - zaključio je Koppi.
