Kiša ih nije omela: Planinari iz cijele Slavonije pohodili Kapavac
18.01.2015.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 4484
Planinari na izletu na Kapavac
(FOTO: Aleksandar Grlić)
"Uvijek u planinu idem s pjesmom, ljepše mi je tako hodati", kaža Ana Andrić, raspjevana Bosanka iz Osijeka i jedna od 30-ak planinara koje ni kiša ni blato nisu spriječili da sudjeluju u izletu Hrvatskog planinarskog društva Sokolovac na Kapavac, najviši vrh Požeške gore koji se nalazi na 618 metara nadmorske visine. Uz pjesmu su krenuli pjesmu na vrh i uz pjesmu su vratili vatrogasnog doma u Zakorenju gdje su ih domaćini is sekcije "Kapavac Zakorenje" tako dobro ugostili da se obavezno vraćaju. Gostima su podijelili i par posebnih priznanja. Jedno je dobila iskusna četveronožna GSS-ovka Lara koja je sa svojim kolegama iz GSS-ove stanice u Požegi brinula da izlet prođe sigurno, a drugo je dobila Ana koja je cijelo vrijeme ekipi podizala moral.
- Ja sam iz planinarskog društva Bršljan Jankovac iz Osijeka. Inače sam iz Starog Travnika u BiH. Sretna sam i priznanje "za pjevanje i podizanje raspoloženja u ekipi" mi jako puno znači. To su mi dali moji prijatelji. Ovdje sam prvi put, nisam nikad bila u Zakorenju i jako sam zadovoljna domaćinima tako da ću doći opet, prekrasno je. Stvarno su nas dobro ugostili. Bilo je zanimljivo planinariti. Iako je bilo kiše i blata, bilo je jako lijepo. Treba i to doživjeti, baš se lijepo osjećam, hvala od srca svim što su nas tako lijep primili - rekla je Ana Andrić, pa opet zapjevala.
- Bilo je 30-ak planinara iz PD Bršljan Jankovac i PD Zanatlije iz Osijeka, PD Krndije iz Našica, PD Klikuna iz Pleternice, i požeškog HPD Sokolovca-a. Išli smo po kišnom vremenu i po blatu po srednje zahtjevnoj stazi do Kapavca. Lijepo smo se proveli, išli smo oko dva sata prema gore, a nazad malo kraće. Domaćini su nas tu prelijepo dočekali s kompletnim menijem i bilo je super bez obzira na vrijeme. Kiša je sigurno poremetila izlet da ne dođe još ljudi, prošle godine nas je bilo preko 70. Nas kiša i blato ne mogu zaustaviti. Došli bi ovdje i da padaju sjekire. Šteta je propustiti dan, ostati u kući ili negdje u gradu po kafićima. Meni je ovo ipak draže, ne žalim što sam se zaprljao. Bilo nam je baš lijepo, bilo je i pjesme - ispričao nam je vodič, Požežanin Antun Petrović.
- Došao nam je i GSS, imali smo i svog psa koji je fantastičan, sluša da tako nešto nisam vidio, tako je i kujica Lara zaslužila priznanje. Imali smo i jednu gošću iz Osijeka koja nam je lijepo pjevala pa smo i njoj dali priznaje. Nadam se da će to dogodine biti puno brojnije. Sekcije Zakorenje je odradila lavovski posao, 90 posto toga su oni napravili. Velika zahvala Mateju Lončareviću i njegovom ocu Slavku i ljudima u DVD-a Zakorenje što su nam ustupili dom, sve pohvale za organizaciju - dodao je Petrović.
