Težak život s malom mirovinom: ¨Ne znam hoću li imati za ogrjev, a i peć se raspada¨
13.01.2015.
Ankica Vinter
Pregleda: 16288
Marija Pintar
(FOTO: Ankica Vinter)
- Bila sam zvonarka, radila sam za Crkvu 35 godina. Za vrijeme rata smo primali donacije koje sam sa župnikom dijelila po cijeloj župi, poslije rata sam pomagala ljudima, a sada je meni potrebna pomoć jer nemam nikoga – rekla nam je 79-godišnja Marija Pintar iz Gaja kod Lipika.
Marija teško nabavlja drva za ogrjev jer prima samo 640 kuna mirovine. Puno joj pomaže Danijela Bojanić iz programa "Pomoć u kući". - Gospođa mi ide po lijekove, ljekarna je predaleko za mene. Ova peć je šuplja, rešetke su potrgane, ne znam hoće li izdržati i ovu zimu – pokazala nam je baka koja stanuje u drvenoj kućici u raspadu sa zemljanim podom.
- Nešto drva smo uspjeli nabaviti, ali peć je u jako lošem stanju. Nastojimo pronaći nekoga tko želi donirati peć, ali ne znam hoćemo li u tome uspjeti.
- Jedini krevet koji ima baka Marija je pred raspadom, a zidovi su raspucani i opasno je živjeti ovdje – opisuje nam njezinu situaciju Danijela Bojanić.
69-godišnjakinja Marija Szabo, Marijina sumještanka, živi također u lošim uvjetima. Nema ni struje u kući. Koristi akumulator pomoću kojeg pali jednu žarulju.
– Imam mirovinu od 850 kn. Ako negdje nekome idem nešto pomoći, zauzvrat mi napune akumulator, a kako sam bolesna, teško mogu nešto raditi, stoga sam prisiljena štedjeti to malo struje u akumulatoru. Imam kokoši i hranim ih tek toliko da prežive. Nakon što ljudi poberu kukuruze, ostanu im ostaci koje pokupim da prehranim kokoši. Budući da nemam hladnjaču ni struju, kokoš koju pipremim za jesti, stavim u vodu, ali tako smije stajati samo jedan dan. Sama sam, suprug mi je umro prije 15 godina, imam dvoje djece i petero unučadi kojima također život nije lak, tako da od njih ne mogu tražiti pomoć. Organizacija "Pomoć u kući" mi pomaže, nose mi lijek jer prva ljekarna je udaljena 5 kilometara, a ja ne mogu tako daleko hodati – požalila nam se Szabo.
