U 10 dana prešao preko 1.000 km: ¨Sve bih opet ponovio¨ (video)
02.09.2014.
Mario Nakić
Pregleda: 7711
Josip Lukačević - Lux upoznao je mnoge zanimljive ljude na svom putovanju
(FOTO: YouTube/Screenshot)
"Prvotno sam planirao biciklom se odvesti do Francuske i popeti se na Mont Blanc, ali slijedom jako nesretnih okolnosti taj je plan propao. Večer prije početka moje pustolovine ipak sam odlučio napraviti kružnu rutu od oko 1.000 kilometara kroz četiri države i dao sam si rok od 15 dana. Nikada prije nisam išao biciklom (nazvao sam ga Harry) na tako nešto i nisam imao pojma što me čeka", započinje svoju priču Josip Lukačević - Lux iz Kaptola koji se nedavno vratio s uspješnog bicikliranja Hrvatskom, Slovenijom, Italijom i Austrijom.
- Prvi dan je počeo idilično. Već na samom izlazu iz Zagreba sam upoznao 15-ak biciklista koji su se vozili rutom Zagreb - Knin - Čavoglave na proslavu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, ali sam se s njima ubrzo rastao. No, ubrzo sam upoznao još troje ljudi s kojima sam putovao sljedećih dan i pol, nakon čega smo se kod Rijeke rastali, ja za Sloveniju, a oni za otok Cres. Mislio sam si, ako mi ostatak puta bude kao i prvih par dana, bit će odlično, i tako i bi! Putovao sam manje-više sam. Najviše sam se veselio sjeveru Italije i jugu Austrije jer sam otprilike znao što me očekuje. To se riječima ne može opisati, kako je predivno. Cijelo putovanje je bilo prelijepo, bio sam okružen prekrasnim krajolicima, ali Dolomiti su priča sa sebe - opisuje nam Lux svoje putovanje koje je u obliku fotografija objavio na YouTubeu.
- Upoznao sam super ljude. Među ostalima, tu je jedan bračni par koji imaju svojih 60 i kusur godina i vlakom su došli iz Nizozemske do Beča. Putovali su biciklima preko Mađarske i Hrvatske do Italije. Zatim sam upoznao lika koji je sjedio u fotelji gledajući svaki dan na TV-u kako se ratuje po svijetu, a najviše pate djeca, dok jednog dana nije popizdio, spakirao stvari, sjeo na nekakav mali motorić i pravac Mostar da skoči sa Starog mosta! Na moj upit zašto Mostar i Stari most, rekao mi je da mu se svidjelo to što su se zaraćene strane poslije rata dogovorile i obnovile most.
- Bilo je na trenutke jako nezgodnih situacija, kao kada sam došao u Cortinu d` Ampezzo u Italiji gdje je prvo bilo vedro, da bi se odjednom navukli oblaci. Dok sam pronašao kamp, raspakirao se i složio šator, počela je lagano padati kiša. Ja sam već krenuo prema gradu jer sam morao napuniti „brenkicu i črijevce“, kako kaže moj prijatelj Zagorac, odnosno morao sam nešto pojesti. Došavši do grada već sam bio mokar kao miš, kiša je lijevala kao iz kabla! Dok sam pokupovao sve što sam trebao, malo se to smirilo. Dođem nazad u kamp, kad nema moga šatora, već nova atrakcija u kampu - novi bazen! Pun šator vode. I Bože blagoslovi onoga tko je izmislio vojnu kabanicu, to me je spasilo! Unatoč tome, samo sam se smijao. Nije me ni to nimalo obeshrabrilo.
- Spavao sam svagdje, od kampiranja na divljaka uz rijeke i glavne prometnice do besplatnoga smještaja s punim pansionom. Napravio sam sveukupno 1.010 kilometara u 10 dana, prošao 4 "prekokrasne" zemlje. Imao sam puno uzbrdica, ali i nizbrdica. Puno lijepog, ali i ružnoga vremena i nula probušenih guma! Sve bih opet ponovio i ne bih ništa mijenjao - ustvrdio je na kraju kaptolački pustolov.
