Mediji u Požegi: Dopisništva prije dopisništva
17.01.2014.
Željko Lukić
Pregleda: 4905
Ilustrativna fotografija
(FOTO: Wikipedia)
Tko uspije okupiti zainteresirane čimbenike u zajedničkom projektu lokalne televizije, zaslužio bi više Nobelovih nagrada.
Kada je 1995. godine "šaptom palo" jedino novinsko glasilo u Požegi i okolici (Požeški list) - nitko se iz politike nije ni brecnuo; kad su tih godina rastjerivani stručni i iskusni novinari - politička oporba dala je u tome podršku vladajućoj stranci. Kada je tzv. Županijski radio de facto propao - tko te pita; kad je prije godinu dana šutnut novinar iz druge radio postaje - ma, ni glasića iz bilo kojih stranačkih redova, a kad se raspalo "Večernjakovo" dopisništvo možda je malo nekoga zasvrbjela guza. Isto je bilo s propalim projektom "Slavonskog doma" iz Osijeka.
Eeeee, ali televizija je nešto sasvim drugo...Nema više ni toga dopisništva, ajoooj...kuku lele... Je li baš taj moćni medij za naše područje toliko značajniji lokalnoj javnosti od svih ostalih? Svima preskupi mastodont zvani HTV s nekoliko tisuća uposlenih (što je neshvatljivo za državu ove veličine) potvrdio je staru poslovicu da riba smrdi od glave, ali se čisti od repa. Eto, ispade da Slavonija nije baš interesantna "katedrali hrvatskog duha". Netko bi se trebao upitati čemu HTV ima četiri kanala za emitiranje jeftinog televizijskog smeća, a niti jedan namijenjen isključivo lokalnim temama. Kad bi gledatelji iz Požeške kotline (i ne samo ovog područja) mogli birati između filmova koji su dobrim dijelom stariji od ostarjelog autora ovih redaka, i programa iz svoje sredine, ne znam što bi izabrali. Valjda će doći jednom vrijeme kada će se plaćati samo ono što se gleda i koliko se gleda. Državna televizija bi tad "pukla kao kokica".
Malo je poznato da su postojali brojni dopisnici - honorarci "velikih" glasila kad se o dopisništvima, kao organiziranim malim redakcijama u unajmljenom i opremljenom prostoru, nije ni sanjalo. Koliko mi je poznato, prvi televizijski dopisnik bio je svestrani radnik za opće dobro, pokojni Rudolf Heli - Ruda koji je ujedno bio i prvi požeški dopisnik "Glasa Slavonije". Televizija u "analogno" vrijeme, kada se snimalo samo filmskom kamerom, imala je dvojicu dopisnika iz Požege - Jelenka Topića i Dušana Mirkovića. Valjalo im je ne samo tegliti reflektore, kablove i drugu nezgrapnu tehniku bez koje je bio nezamislivo snimanje u zatvorenom prostoru, nego i proći obuku u rukovanju kojekakvih svjetlosnim filterima i sl. Snimljeni film bi pakirali u kutije i slali autobusom do Zagreba gdje se razvijao i prikazivao. Tijekom Domovinskog rata u široj javnosti je bio zapažen danas pokojni Mladenko Krstanović koji je ne samo snimao ratne događaje, nego je kasnije započeo s emitiranjem lokalne televizije s odašiljača na požeškom silosu! Postojalo je i požeško "ratno dopisništvo" HTV-a, smješteno u prostoru požeškog Doma umirovljenika, no valja istine radi navesti da osim Mladenka možda jedno ili dvoje novinara iz te ekipe zaslužuje "odličje" (da se poslužim rječnikom kolege Baloga). Neki su od ondje instaliranog "rodijačkog osoblja" drijemali u sinekuri i bez ikakvih rizika ispijali šampanjce koje im je donosio konobar. (Inače su novinske redakcije oduvijek bile deponiji sitnijeg i krupnijeg stranačkog otpada).
A sad zanimljivost za one koji to još uvijek ne znaju: Požega ima lokalnu televiziju! Doduše, ne može se pratiti preko antene, ali može preko kablovskog sustava. Kada poželim slušati tamburašku glazbu, uključim "Poljoprivrednu televiziju" iako se vidjeti nema baš puno. Malo je tu "televizičnosti", ali kompletna tehnika je ondje.
E sad, da bi ova postojeća tehnika mogla "lifrati" kvalitetan televizijski program, morala bi se organizirati manja redakcija i nevelika ekipa stručnjaka različitih profila. Požega već ima takve ljude. Preskupo? Nije. Preskupo je davanje prostorija, opreme i novca za kojekakve hobističke udruge i one koje bi trebale biti društveno korisne, ali čiji čelnici "lapaju" javni novac bez kontrole. Dakako, privatnik to ne može financirati sam, pa niti jedan društveni subjekt. No, kada bi politički, gospodarski i drugi lokalni čimbenici zaigrali u ovakvom zajedničkom kolu, uz moguće izvore financiranja iz EU i po raznim drugim osnovama, moglo bi se nešto napraviti. Da sloga kuću gradi nije samo fraza. No, tko bi čimbenike uspio okupiti u zajedničkom projektu lokalne televizije zaslužio bi više Nobelovih nagrada. Dok god je tako, neka političari, generatori većine naših nesloga, šute o medijima i "dopisništvima" za velike medijske kuće gdje bi se željeli "keriti", posebno pred izbore.
Na kraju važno pitanje: koja je temeljna razlika između novina i televizije? Odgovor: u televizor ne možeš zamotati slaninu, niti njime obristati tur. No, kako tehnika napreduje...
[email protected]
