Sve je počelo pisanjem ljubavnih pisama po `narudžbi` prijateljica
08.01.2014.
Lidija Galić
Pregleda: 7107
Marija Iličić, pjesnikinja iz Radovanaca
(FOTO: Lidija Galić)
Marija Iličić umirovljenica je iz Radovanaca kod Velike. Svoj je životni vijek provela radeći kao kuharica. Majka je petero djece, aktivna u veličkoj Udruzi umirovljenika, članica veličke molitvene zajednice te urednica Facebook stranica Slavonija u srcu i Ja volim Slavoniju. Ima i jednu veliku ljubav, a to je pisanje pjesama.
Kaže da piše otkad zna za sebe. Sve je počelo pisanjem ljubavnih pisama mladićima od njezinih prijateljica. One bi joj ispričale što osjećaju, a ona bi to sročila u pismo.
- Pjesme sam uglavnom pisala samo za svoju dušu. Bio je to dio mene koji nisam imala s nekim podijeliti pa sam ga stavljala na papir. Zapisivala sam ih na papirićima, blokovima, na svemu što mi je došlo pod ruku. Jednog sam dana svoju pjesmu pročitala kolegama na radnom mjestu. Na kraju su se odvalili smijati. Rekli su mi da je pjesma savršena i pitali odakle sam je prepisala. Od tada više nikome nisam htjela niti reći što pišem - prisjeća se Marija.
Prve pjesme objavljene prije 40 godina
- Da sam imala mogućnost školovati se bila bih književnica. Oduvijek sam sanjala da ću izdati knjigu. Imam više od 400 pjesama. Moja prve pjesme su objavljene u školskom listu OŠ Julija Kempfa prije točno 40 godina. Bilo mi je tada 18 godina. Baš sam nekidan zvala knjižničarku da mi potraži taj primjerak lista kako bih ga imala za uspomenu - nastavlja Marija.
Klikni na fotografiju za uvećani pregled
Na nagovor župnika, jer je četiri godine pomagala u veličkoj župnoj kuhinji, odlučila je svoje pjesme objaviti. Prvu je zbirku pjesama "Prema brdu blaženstava" izdala 2008. godine, a već godinu dana poslije izašla je i druga zbirka "Zrno ljubavi".
- Pišem o ljubavi prema Bogu, ljudima i Slavoniji jer kamo god sam krenula nedostajala mi je moja Slavonija i ovaj kraj - kaže Marija.
Slavonija u prozi
Upravo o Slavoniji, odrastanju u Radovancima, običajima i događajima jednog davnog vremena progovara u zbirci proze koja je već završena, ali kako kaže Marija, čeka pogodan trenutak za objavljivanje.
- Pisala sam i školske sastave i lektiru djeci, ali dobivali su loše ocjene jer moj i dječji doživljaj knjiga nikad ne može biti isti. Pomagala sam pisati i diplomski rad, a imam samo četiri razreda osnovne škole. Jako sam voljela književnost i bio je to moj veliki san koji mi se, hvala Bogu ostvario - kaže Marija.
Četiri su joj pjesme uglazbljene, dvije duhovne i dvije tamburaške.
- Moju je "Himnu Gospe od utjehe" prije 15-ak godina uglazbio vlč. Perica Matanović. Za drugu je upravo moje stihove izabrao don Kaćunko. Izveo ju je crkveni zbor iz Otočca na Papa festu u Solinu - ponosna je Marija.
Pjesmu U slavonskoj noći uglazbile su Veličke legende i izvedena je na požeškom festivalu, a pjesmu Slavonska duša na festivalu u Kaptolu izveli su tamburaši Zlatni vez.
- Ne mislim da sam napravila nešto veliko, ali sretna sam što će iza mene ostati trag i to bi trebala biti želja svih nas - ostaviti nešto iza sebe - završava svoju priču pjesnikinja iz Radovanaca.
