Žive okruženi patuljcima i vrtnim kipićima (foto)
17.11.2013.
Mario Barać
Pregleda: 21783
Slavko i Katica Magdić u svom čarobnom vrtu
(FOTO: Mario Barać)
„Kada se ujutro probudim i obučem, najprije izađem u dvorište, otvorim kapiju i pogledam moje patuljke i ostale ukrase. Nema meni veće miline od toga, ne znam kako da vam to objasnim. To se jednostavno voli kao što netko drugi strastveno voli neki svoj hobi“.
Tako razmišlja Slavko Magdić, 64-godišnjak iz Badljevine nadomak Pakraca koji, zajedno sa suprugom Katicom, već više od 10 godina strastveno prikuplja razne ukrasne, vrtne, kamene figure. Kaže da u njegovo dvorište u Ulici Joze Odobašića, na kućnom broju 16, često navraćaju prolaznici, najčešće roditelji koji dovode djecu. – Djeci se to sviđa, oni to vole, razvesele se, a onda smo odmah veseli i supruga i ja.
U dvorištu 22 patuljka
U ne toliko velikom dvorištu Slavko i Katica imaju gotovo 50 vrtnih figurica među kojima su najbrojniji patuljci, različitih veličina, oblika, boja. Nabrojali smo ih 22.
– Bilo je toga i puno više, ali smo dosta razdijelili rodbini, hvali se Slavko, a Katica dodaje da još jako puno ukrasa imaju i u Njemačkoj, u kući u Sindelfingenu nedaleko Stuttgarta, gdje žive veći dio godine i gdje su tijekom više od 40 godina zaradili mirovinu. Katica dodaje kako je ovo dosta skup hobi.
– Prošli smo tjedan za ovog velikog papagaja i ove valove za cvijeće, vazu i još neke sitnice potrošili 1.600 kuna i to s popustom, priznaje Katica.
U njihovom dvorištu patuljcima društvo prave kamene ptice, čak i jedan orao, neizbježne su srne, psi, guske i patke, kornjače, zatim konji i magarci, pa čak i jedan mali, kameni zeko.
– Ove sam godine na sajmu u Gudovcu vidjela dva jako velika i lijepa patuljka. Nismo ih kupili jer ih nismo imali kako prevesti i sad mi je žao, ali ćemo ih sigurno kupiti nagodinu, tvrdi Katica.
Veliki konji i kočija najveća želja
Iako je njihova kolekcija vrtnih ukrasa pozamašna, Slavko tvrdi da imaju još neispunjenih želja: - Veliki, kameni konji koji su upregnuti u veliku kočiju. To bih želio imati, ali ne mogu pronaći, pa ako netko zna gdje bih to mogu kupiti, neka mi slobodno javi, kaže Slavko i dodaje, uz kucanje o drvo, da mu nitko nikada nije ukrao nijednu figuru.
Zašto? Jednostavno mi je došlo
Na pitanje zašto se uopće počeo baviti skupljanjem vrtnih patuljaka i ukrasa, Slavko odgovara: - Jednostavno mi je došlo.
Onaj tko bi pomislio da je sve vidio ako je vidio dvorište Magdićevih, prevario bi se kada bi ušao u njihovu kuću. Ukrašeni su praktički svi zidovi svih soba, a najbogatiji je dnevni boravak.
– Mi jako volimo putovati i gdje god idemo, vraćamo se s nekim suvenirom, Posebno volimo ići na hodočašća pa zato imamo puno svetih slika, detalja, ukrasa, figurica, a želja nam je da još odemo u Egipat i Meksiko. Išli smo i u Rim vidjeti papu, pojašnjava Slavko pokazujući nam ukrasne tanjure čiji natpisi ukazuju da su iz Jerusalema, Fatima, Lourdesa. Ukrašen je čak i kauč na kojem posebno mjesto ima jastučić otisnutom fotografijom Slavka i Katice, a koji su kupili na sajmu u Stuttgartu.
Izvezao brojne goblene
Vrtne patuljke u kući mijenjaju lutke koje skuplja njihova kćer Biljana, a posebno mjesto na zidovima, ali i u priči o obitelji Magdić imaju gobleni. Njih više od 20, raznih motiva, sve je redom izvezao Slavko.
– Supruga je imala problema s okom pa sam se ja toga uhvatio i eto ih danas na zidu. Imam ja još hobija, sviram harmoniku i strastveni sam radioamater, kaže Slavku, u što smo se uvjerili jer se radio stanica na jednom od zidova nekoliko puta javila tijekom našeg razgovora.
Svake godine novi Mercedes
Magdići će ove godine na Silvestrovo napuniti 43 godine braka iz kojeg imaju i sina Zorana koji živi i radi u Njemačkoj koja je vrlo važan dio njihove životne priče, iako priznaju da sve češće i dulje borave u Hrvatskoj i da se planiraju u ožujku ili travnju i trajno vratiti u Badljevinu. Mirovinu su oboje zaradili radeći u tvornici automobila Mercedes pa ne čudi da je u garaži upravo Mercedes C klasa, 220.
– Ovo nam je, vjerovali ili ne, 39. mercedes koji imamo. Svake godine mijenjamo staro za novo, ali iskreno ne znam hoću li imati i četrdesetog, priznaje na kraju Slavko koji je vašeg novinara pozvao da ih ponovno posjeti, s djecom.
