Čuvar tradicije svinojogojstva na Požeškoj gori: Ivan Franekić nastavlja običaj dug tri stoljeća
10.3.2026. | 11:05
Redakcija
Pregleda: 1562
FOTO: D. MIRKOVIĆ
U selu Seoci, na pitomim obroncima Požeške gore, živi i radi Ivan Franekić, posljednji značajniji svinjogojac u kraju gdje su nekoć krda svinja bila svakodnevica. Dok su drugi odustali, obitelj Franekić čuva tradiciju još od 1720. godine.
U dvorištu obitelji Ane i Ivana Franekića priča o svinjogojstvu ne prestaje. Franekići su starosjedioci koji su prije više od 300 godina iz Bosne stigli u ovo selo, a sa sobom su donijeli znanje i ljubav prema uzgoju stoke koji se prenosio s koljena na koljeno.
Ivan se s ponosom prisjeća priča svojih pradjedova, starih svinjara koji su na seoskim pašnjacima i u gustim šumama čuvali desetke svinja pasmine mangulica."Kao dječak sam išao za stadom, a četvrtak je bio poseban dan, tada bih s ocem vodio stoku na požeški vašar," prisjeća se Ivan vremena kada je šuma bila glavni izvor hrane, a "žirovanje" i "bokvica" poznati pojmovi svakom seljanu.
Vremena su se mijenjala, pa su mangulice s godinama zamijenjene plemenitijim pasminama poput landrasa, koje je tada otkupljivao nekadašnji gigant, Kombinat Kutjevo. Ivan je svoj radni vijek proveo u mesnoj industriji "Papuk", a stečeno znanje danas primjenjuje na vlastitom imanju.
Danas se u Ivanovu toru nalazi pet do deset krmača. Fokus je na proizvodnji prasadi za pečenke, koje Ivan uslužno priprema za blagdane, krizme i obiteljska slavlja. Iako obrađuje tek četiri hektara zemlje na kojoj sije kukuruz, ječam i pšenicu, što nije dovoljno za cijelu godinu, on ne odustaje – dio hrane dokupljuje kako bi njegovo blago bilo sito i kvalitetno.
Posebno su cijenjeni njegovi suhomesnati proizvodi. Kada krmače više nisu rentabilne za uzgoj, Ivan ih pretvara u delicije koje krase stolove njegovih kćeri Suzane, Kristine i Lidije te šestoro unučadi.
Nažalost, slika sela na Požeškoj gori danas je drugačija. U čak šest okolnih naselja, Ivan je ostao jedini koji se ozbiljnije bavi ovim poslom. Ostali su, kažu, odustali zbog starosti ili promjene načina života. Ipak, dok je Ivana i njegove volje, tradicija Franekića neće utihnuti jer budućnost se gradi na poštovanju prošlosti.
