Godišnjica rođenja isusovca Antuna Kanižlića
FOTO: Autor/Izvor pozega.hr
Hrvatski pjesnik Antun Kanižlić rodio se 20. studenoga 1699. godine u Požegi. Školovanje je započeo u isusovačkoj gimnaziji u Požegi, nastavio u Zagrebu, dok je studij teologije završio u Grazu i Trnavi. Neko je vrijeme bio propovjednik i kateheta u Zagrebu, Požegi, Osijeku, Petrovaradinu, Pećuhu i Varaždinu. Od 1752. do svoje smrti 24. kolovoza 1777. živio je u Požegi. Bio je nastavnik i upravitelj Gimnazije, a poslije ukinuća isusovačkog reda postaje upravitelj Požeškog konzistorija. Zanimanje za kinjiževnost pokazuje još u mladosti.
Autor je više nabožnih, vjersko-poučnih djela, dijelom izvornih, a dijelom prevedenih, koja je objavio u zrelim godinama, iako su vjerojatno nastajala prije. Za života je objavio pet knjiga vjerskoga, moralno-prosvjetiteljskoga značaja: Bogoljubstvo na poštenje sv. Franceska Saverije, družbe Isusove (1759), Utočište Blaženoj Divici Mariji ugodno i prijetno a nami vele koristno i potribito (1759), Primogući i sardce nadvladajući uzroci s kripostnimih podpomoćmah za ljubiti Gospodina Isukarsta spasitelja našega (1760), Bogoljubnost molitvena na poštenje prisvete Trojice jedinoga Boga, blažene divice Marije i svetih (1766) i Mala i svakomu potribna bogoslovica to jest nauk kerstjanski (1773), koja je doživjela pet izdanja za Kanižlićeva života i bila najpopularnije njegovo djelo.
U tim se nabožnim knjigama zanimljivošću izdvaja duhovna lirika, nastala u ozračju isusovačke pobožnosti što Kanižlićev književni rad izdvaja od ostatka produkcije u Slavoniji tog vremena. Nakon Kanižlićeve smrti objavljena su još dva njegova djela: polemički spis o uzrocima rimsko-bizantskog vjerskog spora usmjeren protiv pravoslavlja Kamen pravi smutnje velike iliti početak i uzrok istiniti rastavljenja crkve Istočne od Zapadne (1780) i religiozni spjev Sveta Rožalija, panormitanska divica (1780).
Sveta Rožalija, jedino opsežnije Kanižlićevo pjesničko djelo, u četiri pjevanja pripovijeda o životu Rozalije, svetice koja napušta dvor svojih roditelja i zaručnika i odlazi u pustinju. Iako se Kanižlić ne oslanja potpuno na dubrovačke barokne religiozne poeme, i u Svetoj Rožaliji i u duhovnoj lirici vidljivi su tragovi dubrovačkoga baroka. Svrstavaju ga među zanimljivije slavonske književnike XVIII. stoljeća. Kanižlić je ujedno i jedini pravi, iako zakasnjeli, predstavnik baroka u Slavoniji. Da nije bilo njega, iz slavonske dionice hrvatske književnosti barok bi izostao.
(Izvor: pozega.hr)
