Biciklom do postaja pa dalje vlakom...
16.2.2018. | 08:12
M.B.
IZVOR: Franjo Memedović
Pregleda: 2026
Postaja u Ratkovici
(FOTO: F.M.)
Najava župana požeško-slavonskog Alojza Tomaševića, o potpunoj revitalizaciji željezničkog prometa i na jugo-istočnom dijelu županije, slučajno ili ne podudarila, se i s našim pisanjem na ovu temu prije nešto više od dva tjedna i pobudila je veliki interes i pozitivne komentare kod većeg dijela građana županije, a bilo je i onih drugih koji nikada i nikome ništa ne vjeruju, ali to im ne daje za pravo da svojim komentarima vrijeđaju one s kojima se ne slažu.
Obnova pruga i ostale željezničke infrastrukture nije jednostavan i jeftin posao i nitko ne očekuje da se tako nešto preko noći dogodi, ali sama strategija i odluka da se u tome pravcu krene, daje nadu da će do te realizacije i doći. Ono što je župan Tomašević u svom obraćanju na ovu temu izrekao i stavio u prvi plan, je prilagodba voznog reda putničkih vlakova potrebama prvenstveno učenika, studenata i radnika na prugama Nova Kapela-Pleternica-Velika i Čaglin-Pleternica-Požega. Ako se ovo u vrlo kratkom vremenu napravi, bit će to prvi veliki iskorak u revitalizaciji željezničkog putničkog prijevoza na ovom području.
Da bi se željeznički putnički prijevoz ponovno prihvatio kao prijevoznička usluga od strane potencijalnih putnika, osim obnove i usklađenosti željezničke infrastrukture, trebat će učiniti i još nešto, a to je obnova i izgradnja cestovne infrastrukture prema željezničkim postajama iz naselja koja im gravitiraju. Poznato je da prijevoz željeznicom, kako u prošlosti, a tako u ovoj sadašnjosti, ne koriste samo građani čija se naselja nalaze uz postojeće željezničke postaje, nego i oni koji su od tih postaja udaljeni kilometar-dva, s ove ili one strane rijeke Orljave ili Londže.
Drenovac, Bučje i Zagrađe jedni su od tih naselja koji su u prošlosti i te kako koristili prijevoz željeznicom s postaja u Ratkovici i Sulkovcima dok su za to postojale mogućnosti cestovne pristupačnosti. Danas ova sela to nemaju jer su im neki ,,vizionari " sedamdesetih godina prošlog stoljeća zbog svojih interesa ukrali ceste i mostove koji su ih povezivale sa željezničkim postajama u Ratkovici i Sulkovcima.
Stoljećima postojeća lokalna cesta koja je gornji dio Drenovca, prolazeći pokraj Thenova mlina i preko Orljave, povezivala s Ratkovicom i tamošnjom željezničkom postajom, tih godina jednostavno je zbrisana s lica zemlje. Jedno kratko vrijeme na tom pravcu, s desne strane Orljave prema Ratkovici, bila je uspostavljena pješačka staza koja je trajala dok se pješački most na Orljavi nije urušio zbog nemara i loših gospodara. Od tada tim pravcem drenovački gorljani na željezničku postaju u Ratkovicu ne mogu, ali tu proći ne mogu niti planinari, kojima je taj smjer ucrtan na europskoj planinarskoj trasi koja bi u vrlo skoroj budućnosti zbog nemogućnosti prijelaza preko Orljave, s te karte mogla biti izbrisana.
Slična ili skoro ista sudbina zadesila je i žitelje Bučja i Zagrađa u tom istom vremenu, kada im je prilikom otimačine njihovog polja ,,dragovoljnom" prodajom, a pod račun ondašnjeg moćnog kombinata, ukradena i lokalna cesta prema željezničkoj postaji u Sulkovcima. Ovdje je jedino sreća što je na tom pravcu još uvijek na životu most preko Orljave, koji je na određen način svojevrsno kulturno dobro i koji bi se za buduću uporabu mogao obnoviti. Željezničku postaju u Poloju koju su kao alternativu Bučjani dobili, nisu nikada u potpunosti prihvatili, prije svega što im je udaljenija od one u Sulkovcima. Zagrađani nisu dobili nikakvo drugo rješenje, pa su bili prepušteni sami sebi da se za prijevoze do Pleternice i Požege snalaze kako znaju i umiju. Kasnije su to i te kako dobro iskoristili skupi autoprijevoznici.
Danas kada se govori o revitalizaciji putničkog željezničkog prometa na ovom području, uz sve ostalo, treba razmišljati kako riješiti i ove probleme koje muče mještane Drenovca, Bučja i Zagrađa i kako te stare trase putova revitalizirati i osposobiti za uporabu kao najbliži i najbrži pristup željezničkim postajama. Ovim pravcima se do željezničkih postaja dolazi pješice za manje od pola sata, a biciklom za manje od desetak minuta. Kada smo kod dolaska na željezničke postaje biciklom, možda bi bilo dobro razmisliti i o izgradnji jednostavnih nadstrešnica za privez bicikla, čiju bi izgradnju financirale jedinice lokalne samouprave. Ako bi vozna karta za učenike i studente bila besplatna, kako to Župan Tomašević obećava, a mogućnost dolaska biciklom na željezničku postaju osigurana, bio bi to veliki razlog da vožnja vlakom kod velikog dijela građana bude dobro prihvaćena, zato što su autobusne karte skupe, a budimo realni, ni automobil nemaju niti će imati, uvijek svi.
foto i tekst
Franjo Memedović
