Živa povijest Štitnjaka: Dan mrtvih spaja generacije uz vatru, pjesmu i jedinstvene običaje
2.11.2025. | 08:47
D. Mirković
Pregleda: 4682
FOTO: D. Mirković
U malom prigradskom naselju Štitnjak, nadomak Požege, svake godine na Dan mrtvih, Svi sveti, oživljava se stoljetna tradicija koja je preživjela do današnjih vremena. Već u večernjim satima, središte mjesta pred kapelom Sv. Ivana Evanđeliste postaje mjesto okupljanja. Bale slame slažu se u krug, pali se vatra, a okupljeni, od najmlađih do najstarijih, zvone za pokojne iz svojih obitelji. Nitko ne propušta ovaj jedinstveni događaj, svi stanovnici su na okupu, a pridružuje im se i rodbina iz okolice.
Ova tradicija, međutim, nije uvijek izgledala tako. Najstarije stanovnice, Marija (91) i Slavica (92), obje Marijanović, prisjećaju se kako su se u stara vremena okupljali isključivo muškarci. Žene su im se, kažu, pridružile tek u zadnjih pedesetak godina, unoseći u običaj toplinu obiteljskog okupljanja kakvog poznajemo danas. Stariji mještani pamte i kako je zvonar, s velikim amperom, prolazio od kuće do kuće i skupljao vino. Tako miješano vino, pilo se uz vatru i, kako kažu, od njega se "bolje veselilo".
Gastronomski dio tradicije također je imao svoje specifičnosti. Iako se znalo ispeći i prase, najčešće su se na vatri pekli pjetao ili kunić, koji su se znali "ukrasti" iz nekog domaćinstva, dodajući notu nestašluka i zajedničke avanture običaju. Danas svaka obitelj donosi svoj prinos, pa se za jelo i piće nudi svega, od raznovrsnih narezaka i suhomesnatih proizvoda, do brojnih jela od tijesta, kolača, vina i rakije, a Monika Šimunović, rođena Lončarević, peče tradicionalne pogačice na vrelom ulju.
Uokolo trčkara "gomila" djece koja, stvaraju dojam da je Štitnjak, za razliku od mnogih drugih ruralnih sredina, doživio pravi "baby boom". Ova živahna slika daje nadu u opstanak tradicije. Dok se djeca igraju, stariji, sjedeći na slami i grijući se kuhanim vinom, zapjevaju poneku staru pjesmu. Zvonjenje, molitva i pjesma odjekuju cijelu noć, stvarajući jedinstvenu atmosferu koja spaja sjećanje na preminule s vitalnošću i optimizmom živih.
Tradicija u Štitnjaku više je od pukog običaja; to je živući dokaz snage zajednice i neprekinute veze između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. 
