Zanimljiva anegdota iz Pleternice: Policajac skoro oglušio radi lokalnog političara
4.5.2025. | 23:07
Redakcija 034
Pregleda: 6322
FOTO: Arhiv
U današnjoj epizodi HRT-ovog Pričigina, sudjelovao je i novinar Drago Hedl koji je spomenuo brojne političke anegdote iz Slavonije. Među nabrojanim osebujnim likovima, Hedl se dotaknuo i nekoliko osoba s područja naše županije, a spomenut ćemo samo jednu koja se tiče političara iz Pleternice (op.a.).
“A sada ćemo nešto ispričati što vam vjerojatno ne bi rekao ni vaš sugrađanin, moj dragi prijatelj i kolega, Ante Tomić. Ja mislim da je ovo što se meni dogodilo, čak i ja ne bih bio u stanju napisati jer nekada život čini stvari smješnijima nego što to ljudi mogu smisliti.
Naime, bio sam na jednoj veselici u Baranji, stjecajem okolnosti, i sjedio sam pored jednoga čovjeka koji mi se predstavio kao umirovljeni policajac, i pokazuje mi rukom na drugi kraj dvorane gdje sjedi jedan čovjek i kaže da znam li tog čovjeka, ja velim da znam ga, kaže on meni, zbog toga sam čovjeka ja umalo oglušio.
Ja sam ostao malo zbunjen, mislim kako je oglušio zbog tog čovjeka, što se dogodilo, a kasnije sam o tome i pisao na telegramu, možete to naći da ne mislite da sad pričam da bi sve bilo smiješno, nego vam govorim istinu.
Ja sam zbog tog čovjeka umalo oglušio i pokazuje mi tog gospodina, ja kažem znam ga da on je gradonačelnik jednog malog grada u Slavoniji, on veli da. E vidite kaže, taj čovjek je došao nama u policiju, naime njega su ucjenjivale neke osobe da imaju nekakve vrlo nezgodne materijale koje će objaviti ukoliko on ne bude im dao 40 tisuća evra. I bio je dogovor da ti ljudi, da on ostavi 40 tisuća eura u kuverti na jednom grobu, u Vrbovcu i da će oni to nakon toga pobrisati.
I onda je stvarno došao taj jedan gradoačelnik, ostavio je novac i onda se šuljao okolo i gledao kada će neko doći, međutim niko nije dolazio, on se vratio i uzeo taj novac. I nakon par dana dobio je novu poruku u kojoj je stajalo da sada traže 50 tisuća evra.
Sada je on malo prespavao, opametio se, otišao je u policiju i prijavio to. I u policiji su mu rekli da uradi točno to što su mu rekli, da stavi u kuvertu, tada su još bile kune u opticaju, da stavi 400 kuna, dvije novćanice od 200 kuna u kuvertu, da to stavi tamo na groblju i tada se policija organizirala da oni prate tko će doći uzeti taj novac. Tome policajacu, taj koji sada meni to priča, su naredili da se popne gore na zvonik, na groblju i da čeka, da gleda tko će naći.
Međutim, on se popeo, čekao je nekoliko sati i u međuvremenu se dogodio sprovod. Zvonar je došao, zvonio je iz sve snage, ovaj je bio gore u zvoniku i kaže da je umalo oglušio. Ja mu vjerujem jer sam tu priču istražio, stvarno se to dogodilo, toga gradonačelnika toga grada u Slavoniji, našli su osobu koja je ga ucjenjivala i dobila je nekakvu simboličnu kazu, to je bila kao nekakva ucjena, iznuda itd., ali nije žena puno dobila, koliko je možda trebalo.
Ali on je meni vrlo simpatičan, pa će vam možda biti jasno kome govorim, jer je ta priča jako poznata. Taj gradonačelnik toga grada, kada sam istražio njegova poslovanja, on je imao velike poslove kao gradonačelnik s Hrvatskim šumama, imao je dvije svoje privatne firme, jedna od njih se je bavila izradom bačvi od hrastovine, to je dosta unosan posao i on je smatrao da bi tu moglo zaraditi neki veći novac, ostao je Hrvatskim šumama dužan oko 16 milijuna kuna u to vrijeme, firma je naravno propala, onda je se sjetio da bi mogla dobiti poticaje za zabušljavanje branitelja Hrvatskih, pa je onda novac koji je dobio uložio u gradnju apartmana ovdje negdje u blizini.
I ja sam naravno istražio cijelu tu priču i kad sam došao do kraja, kad sam imao sve papire, kad sam znao o čemu se tu radi, ja sam ga nazvao i rekao sam mu da bi volio da se nađemo, on mi je rekao da nažalost nema vremena za mene, ja sam rekao čujte, ja sam u Požegi, a vaše mjesto je vrlo blizu, u mjestu gdje vi živite, ja mogu doći tamo svaki čas kad vi kažete, ja sam tu dakle, hoću s vama razgovarati.
On je rekao Drago nemojte se ljutiti, ja sam jako jako umoran, mi smo jučer i danas cijeli dan sadili luk, jer se bavio i uzgojem luka i nije htio razgovarati sa mnom. On me je možda za jedno pola sata nazvao i rekao mi, ja vidim da me zove taj gospodin, i bio sam u jednom restoranu s prijateljima, nisam imao kod sebe ništa da zapišem, nego sam snimio razgovar, inače ja ne radim te stvari, ali sam taj razgovar snimio, ali kao da mi je nekakva providnost rekla to bi bilo dobro snimiti, to ti neće nitko vjerojatno što će ti on sada reći.
Dakle, taj gospodin meni kaže, Drago, ja sam sad malo razmišljao, vidi, da se ovako dogovorimo, kako ti dobiješ honorar za tekst koji napišeš u Telegramu, ja sam za Telegram pisao i danas pišem za Telegram. Ja kažem, čujte, sad govorim o tome, to je jedno nekakav paušal, nema ja nikakav, vidi, on kaže, ajmo ovako, ako tebi daju tisuću eura, ja ću tebi dati tri tisuće eura, ali da ti to ne objaviš.
Ja sam ostao malo šokiran, onako zbunjen, nisam ovo dobro čuo. On ponovno meni kaže, vidi, dar ću ti tri puta više nego što ti dobiješ, samo sam rekao slikovito ovo tisuću eura, to može biti i više. Ja sam taj razgovar snimio i kad sam nazvao moju redakciju, rekao sam što imam, oni su bili malo šokirani, rekli su mi da, naravno, da ćemo mi to objaviti, ja sam predložio da možda objavim prvo tekst, pa da drugog dana pustimo snimku, znao sam da bi on rekao da to nikad nije rekao, da ja lažem i izmišljam, i tako dalje, ipak redakcija je objavila istovremeno i tekst i snimku.
Taj čovjek na kraju dobio godinu dana zatvora, izdržao je kaznu, rehabilitirao se i mislim da danas ima ponovno nekakve političke ambicije, bio je i saborski zastupnik, bio je gradonačelnik, u nekoliko mandata, tako da tu priču koju sam sad ispričao o tom zvoniku, o tom čovjeku koji je umalo oglušio i on ti ponudi da mi se plati tri puta više nego što plati moja redakcija, to me zabavlja u smislu traženja takvih likova, imate ih puno i kad me nedavno jedan strani novinar pitao, neki smo razgovor radili, pitao me je kako je sad biti novinar u Hrvatskoj, je li teško, je li i dalje imate problema da vas fizički napadaju, da vas vrijeđaju, ja sam rekao ne, ne, sada je puno bolje, prije su nas tukli, sada nam nude novac." - rekao je Hedl u jednom dahu.
