Zahvala Ivanu koji je prošli tjedan ispred Veleučilišta spasio život čovjeku
29.12.2022. | 10:29
M.B.
Pregleda: 13847
Veleučilište u Požegi
(FOTO: 034 Portal)
Prošli tjedan se ispred zgrade Veleučlišta u Požegi dogodila nesvakidašnja situacija u kojoj joj je junak Ivan spasio život čovjeku koji se srušio i kojemu je prestalo kucati srce.
Cijelu situaciju nam je opisala čitateljica Sabina, kćer čovjeka kojem je pozlilo.
"Javljam Vam se u vezi jednog događaja koji se dogodio 22.12.2022. oko 10:30 h kod Veleučilišta u Požegi.
Taj dan, moj otac, najmlađi sin (2 godine star) i ja bili smo u šetnji. Otac se iznenada srušio i ostao bez svijesti. Od šoka koji je za mene uslijedio sjetila sam se samo okrenuti ga na bok i dozivati ga.
Iako sam zdravstveni radnik u tom trenutku sam se pogubila i mislila samo o tome kako ću ga možda izgubiti. Uz to sve sam još pratila da sin ne otrči na cestu. Ubrzo je dotrčao mladi čovjek od kojeg saznajem da radi kao medicinski tehničar na hitnoj pomoći u Domu zdravlja po imenu Ivan.
Uputio je poziv prema 194. Tata kratko dolazi k svijesti nakon čega prestaje disati i ostaje bez pulsa. Ivan započinje masažu srca i nakon otprilike dvadesetak pritisaka tata se vraća među žive. Brzo nakon toga dolazi hitna pomoć i odvozi tatu.
Ja, koja sam i dalje u strahu i panici uzimam sina (kojeg je u međuvremenu pričuvao jedan mladić koji je prišao i pazio na njega dok ovo sve nije prošlo) i odlazim.
Ivana više nisam vidjela, možda je bio još tamo, ali ja ga nisam primjetila, nisam mu se stigla zahvaliti. Kasnije sam se raspitala i saznala da se zove Ivan Ivanković.
Zato sam se odlučila napisati vam mail da mu se moja obitelj i ja zahvalimo ovako javno (mogla sam mu se javiti i porukom preko društvenih mreža, ali za mene to nije isto) jer jedino tako i zaslužuje. Za njega je to vjerojatno bila situacija sa kojom se susreće svakodnevno, dio posla, ali ja njega gledam kao čovjeka koji se sasvim slučajno našao na našem putu, spasio život mome ocu i zato mu beskrajno hvala.
Također se želim zahvaliti mladiću koji je prišao i pričuvao mog dvogodišnjeg sina (nisam ga pitala za ime, ali ako ovo bude čitao, pronaći će se) i hitnoj pomoći koja je brzo došla na mjesto događaja", napisala je Sabina.
Volimo ovakve lijepe priče, sretni smo što imamo priliku ovake priče prenijeti velikom broju ljudi. Još ima dobrih ljudi!
